Nedavno je Muzej grada Zagreba organizirao predavanje Ambasador mode o Žuži Jelinek - kreatorici (iako se sama naziva krojačicom) utjecajnoj pripadnici zagrebačke modne scene čiji je salon tijekom četiri desetljeća bio jedan od ovdje najpoznatijih. Gostovanja u New Yorku i diljem svijeta, ugovor s robnom kućom Bergdorf Goodman, klijentice poput Jovanke Broz, potvrdila su status Žuži kao sposobne, inovativne i talentirane autorice. U uvjetima relativne liberalizacije i razvoja potrošačkoga društva krajem 1950-ih i početkom 1960-ih godina, prepoznala je trenutak za poduzetnički pothvat kojim će ostati zabilježena u modnoj povijesti ovog područja.
New York, 1959. god. Suzy Parker - jedna od najvećih manekenskih zvijezda u ono vrijeme nosila je i kolekcije kuće Dior
Bogat društveni život voli trendove
Baš kao i danas, moda je kolala ulicama Zagreba, te je krajem tridesetih godina prošlog stoljeća metropola bila izuzetno stilski aktivna. Bogat društveni život grada oblikovao je i uvjetovao modnu scenu. Zagrebačke dame, željne modnih novosti, reagiraju na svaku modnu informaciju koju odašilju Beč i Pariz. U to vrijeme Suzana (Žuži) Ferber putuje u Budimpeštu, gdje nakon obrtničke škole (današnja u Klaićevoj) nastavlja obrazovanje u krojačkom salonu svoje tete Ane Schmidt. Zahvaljujući njezinim poznanstvima, Suzani Ferber se nakon nekoliko mjeseci ukazala prilika za rad u renomiranom pariškom salonu visoke mode kreatorice Nine Ricci. Radeći u Parizu gotovo dvije godine, stekla je, osim zanatske prakse, dragocjeno znanje o organizaciji rada i poslovanju krojačkog salona, koje je koristila po povratku u Zagreb pri otvaranju vlastitoga obrta 1940. godine.
Ispred Dolca - haljina s ogrtačem kreirana za Tvornicu trikotaže Nadu Dimić, 1968. god. / moda se mijenja i vraća, kumice ostaju iste...
Građanske navike znače i dobro odijevanje
U svibnju 1945. godine vraća se u Zagreb i u stanu na Trgu bana Josipa Jelačića 4, otvara krojački salon. Već u kolovozu 1945. godine u dnevnom listu Vjesnik reklamira salon koji - nakon stanke od četiri godine opet radi - . Žuži Jelinek ubrzo se afirmirala kao jedna od najtraženijih zagrebačkih krojačica. Stječe klijentelu različitog profila - žene koje unatoč teškim prilikama i izmijenjenim životnim uvjetima njeguju stečene građanske navike, ali i pripadnice novoformirane političke elite, koje zapanjujuće brzo nalaze put do renomiranih krojačkih salona. Ti saloni, premda u daleko skromnijoj formi, postaju pandani europskim salonima visoke mode te nastavljaju egzistirati usporedno s uniformnošću socijalističke stvarnosti. Deklarativno, moda prestaje biti pristupačna uskom krugu ljudi. Kao njezina najvažnija zadaća ističe se ignoriranje modnih uzora zapadnoeuropskih centara, kojima se pripisuju negativne konotacije proizašle iz uobičajenoga stava prema kapitalističkom društvu, te se potiče upotreba tekstila domaće proizvodnje. Žuži Jelinek počela je putovati u inozemstvo na modne revije pariških kreatora visoke mode već krajem 1940-ih godina. Pariške su modne revije, sve do zatvaranja salona, bile glavni modni izvor, odakle je crpila inspiraciju i ideje.
Žuži Jelinek u studiju TV kuće NBC, New York, 5. 9. 1961. god.
Ugledne žene iz javnog života
Kroz salon su prolazile brojne ugledne žene iz javnoga života, o kojima danas saznajemo uglavnom iz tiska, budući da se Žuži Jelinek još uvijek drži profesionalne diskrecije. Prema njezinim riječima - krojačica mora biti povjerljiva osoba koja vas poznaje, ali ne odaje vaše tajne -. Milka Kufrin, Bela Krleža, Savka Dabčević-Kučar i najpoznatija među njima, Jovanka Broz, supruga bivšega jugoslavenskoga predsjednika Josipa Broza Tita, samo su neke od dama koje su zalazile u ovaj salon.
Koktel-haljina, Modna revija Zavoda za unapređenje zanatstva, Zagreb, 1957. god
Industrija tekstila i konfekcije
Kultura odijevanja sredinom 1950-ih godina postaje sve izraženija, što potiče industriju tekstila i konfekcije na prilagođavanje modnim trendovima i proširenje ponude. U tim je okolnostima Žuži Jelinek prepoznala poslovnu priliku. Poučena iskustvima inozemnih proizvođača tekstila i konfekcije 1956. godine, ponudila je suradnju Varteksu, tada jednoj od vodećih specijaliziranih tvornica tekstila u Jugoslaviji. Unatoč početnim sumnjama i nedoumicama, gotovo dva desetljeća duga suradnja pokazala se kao obostrano uspješan i dobro promišljen poslovni potez. Krajem pedesetih Žuži putuje u SAD u nekoliko navrata, gdje predstavlja svoje nove kolekcije o kojima pišu i mediji poput Women's Wear Daily i New York Herald Tribune, te zaključuje ugovore s robnim kućama Macy, Bergdorf & Goodman, Gimbels… Niz uspješnih modnih revija priređenih u inozemstvu Žuži Jelinek je nastavila početkom 1961. godine na putu po zemljama Dalekog istoka. Namjera je bila prezentirati domaću, prvenstveno hrvatsku industriju konfekcije i tekstila. Prva revija održana je u jugoslavenskom veleposlanstvu u burmanskom glavnom gradu Rangoonu, potom u Tokiju, Teheranu i New Delhiju. Krajem iste godine Žuži Jelinek je ponovno otputovala u New York i održala reviju u jugoslavenskom veleposlanstvu. Uspjeh je bio izniman – jednodijelna haljina s dvorednim kopčanjem Randez-vous, šivana od Varteksova vunenoga flanela, naručena je u 5000 primjeraka.
Koktel-haljina s ogrtačem, Opatija, 1960. god., manekenka Mira Čutura
Prava modna zvijezda
Uspjeh je bio veći nego što ga je cenzura državnoga aparata mogala podnijeti. Žuži Jelinek bila je neosporna zvijezda. Međutim, na vrhuncu karijere pala je u nemilost. Godine 1962. napušta Zagreb i odlazi u Švicarsku, gdje nakon kratkotrajnog rada u tvornici na mjestu šnajderice, otvara vlastiti krojački salon. Po povratku iz inozemstva nakon godinu dana, ženevski je salon sljedećih pet godina vodila istodobno sa zagrebačkim.
Zbog fragmentarnosti i nedostupnosti izvora, gotovo je nemoguće precizno navesti sve samostalne i skupne modne revije na kojima su prikazane kreacije Žuži Jelinek. Iz istog je razloga teško rekonstruirati pojedine segmente u radu njezina krojačkog salona. Unatoč tome, neosporna je činjenica da je Žuži Jelinek kao vrsna krojačica i obrtnica domišljata u načinima promocije svojega rada, ostvarila uspjeh koji ju je izdigao iznad tadašnje obrtničko-krojačke zajednice.
Kostim kreiran za Varteks, Zagreb, 1957. god., manekenka Mila Mirković
Žuži Jelinek prva je krojačica koja je započela suradnju s tvornicama tekstila i konfekcije, dajući njihovim proizvodima potrebnu kreativnost i promovirajući hrvatsku odjevnu industriju u inozemstvu. Tvorničkom proizvodnjom modela kreiranih u krojačkom salonu utjecala je na demokratizaciju mode i dostupnost modnih trendova širem krugu potrošača.
Način odijevanja koji je zastupala nikada nisu karakterizirale velike formalno-stilske promjene. Inzistirala je na elegantnoj, jednostavnoj i nosivoj odjeći s temeljnim obilježjima stilova inauguriranih u europskim modnim centrima. Nastojeći pratiti modne trendove, prilagođavala ih je uvjetima rada i mogućnostima domaćeg tržišta.
Vrhunac profesionalne karijere postigla je početkom 1960-ih godina. Drugom polovinom 1970-ih Žuži Jelinek sve je rjeđe sudjelovala na modnim revijama, ali zadržala je klijentelu salona, poslujući uspješno do umirovljenja 1985. godine.
Dnevna haljina, Opatija, 1960. god.
Kostim, Zagreb, 1960. god., manekenka Mila Mirković
Kostim, New York, 1959. god. manekenka Suzy Parker
Kostim, New York, 1959. god. manekenka Suzy Parker
Kostim, New York, 1959. god. manekenka Suzy Parker
Kostim kreiran za Tvornicu trikotaže Nadu Dimić, Zagreb 1968. god., manekenka Irena Uhl
Kostim kreiran za Tvornicu trikotaže Nadu Dimić, Zagreb 1968. god., manekenka Irena Uhl
Haljina s kratkom jaknom, Zagreb, 1960. god.
Žuži Jelinek sa sudionicima ORA Sava 70, Zagreb 1970. god
Kaputi kreirani za Varteks, Zagreb 1960. god.
Modna revija Žuži Jelinek uoči odlaska na Daleki istok, hotel Esplanade, Zagreb, siječanj 1960. god., manekenka Mira Čutura
Modna revija Žuži Jelinek uoči odlaska na Daleki istok, hotel Esplanade, Zagreb, siječanj 1960. god.
