Željni razno raznih novotarija, svjedočimo suprotnome – najuspješniji modni dizajneri današnjice su upravo oni koji poštuju tradiciju i dobro utabani put.
Prije neki dan vidjeli smo Burberry reviju za sljedeću jesen. Kad je kiša na reviji prestala padati, bilo je očito da je kolekcija opet prepuna prepoznatljivih trench krojeva radi kojih je ta kuća jedan od sinonima za Veliku Britaniju. Oni su gotovo kao ambasadori Londona. Trench-coat, ma tko ga danas nema... Ili barem neku njegovu varijantu.
I nova je kolekcija na tome tragu – kaputi su najjači izvozni proizvode kuće Burberry. No, Christopher Bailey ne staje na tome. On secira kroj trencha do najmanjeg konca. Njegova paleta kaputa je sve samo ne dosadna. On je vjeran brandu, od modne kuće uporno stvara čitav lifestyle, ljudi trench povezuju s Burberryjem, ma iz koje god on druge kuće stigao...
Ma je li moguće da je upravo tradicija ono što danas „drži vodu“?
Danas, kad smo opsjednuti novitetima?
I Karl Lagerfeld svake sezone računa po istoj formuli. Taj famozni Chanel kaputić on je razradio poput nekog znanstvenika. Gumb tu, malo gore pa malo desno. Džep manji pa veći. Lijevo, desno. Svake sezone Karl nas oduševi novim / starim izumom a uz to nam plasira cvijet kamelije kao jedan snažan kreativni detalj koji uistinu može zaživjeti na svakom boljem kroju.
I on se drži tradicije, tako je pomno gradi da je Chanel danas jedan od najkvalitetnijih fashion & beauty brendova.
Nedavno su i u kući Valentino bacili pogled unatrag. Kolekcije se također baziraju na tradiciji, a novi miris Valentina inspiriran je upravo sjedištem modne kuće u Rimu. To je samo jedan detalj iz svijeta parfema, ali vrlo važan.
Kao da tradicija dobiva na značenju, a sve što je prolazno nekako gubi na vrijednosti.
I Giorgio Armani fura isti stil već godinama, kao i kuće Calvin Klein, Ralph Lauren, Vivienne Westwood, Jean Paul Gaultier... A novije zvijezde poput Christophera Kanea ili Mary Katrantzou osmislili su detalje i uzorke po kojima su postali prepoznatljivi, baš kao i davno Missoni – danas je to modna kuća koju ne samo da karakteriziraju cik-cak uzorci već i za neke dezene kažemo da su – Missoni.
I Donatella je otvorila svoje stare dnevnike. Kolekcija koju je napravila za H&M nudila je stare / nove elemente s kojima je njezin kreativni brat napravio veliku karijeru.
Očito je da smo, iako stalno želimo novo, zapravo vrlo slabi na izgrađene brendove kojima – vjerujemo.
Nosimo starke, prastare i ponekad neudobne, ali fascinantno snažne u poruci koju nose – sloboda, samostalnost, bunt. Nosimo traperice, jednako važne u povijesti mode, a gledamo kroz Ray Ban Aviator i Wayfarer okvire, nastale davnih godina – 1937. odnosno 1952. godine.
Oni se čine kao element sigurnosti u svijetu mode, s njima mi – pripadamo. I to nam očito daje osjećaj pripadnosti i staloženosti u turbulentnom vremenu u kojemu živimo.
Pošto je moda sociološka kategorija i djeluje u skladu s vremenom u kojemu se nalazi, očito je da u vrijeme recesije i sveopće nesigurnosti uspjevaju brendovi koji su ljudima usadili povjerenje. Jednostavno, oni koji se drže konkretnih i istih formula – uspješni su ne samo na kratko vrijeme, već i na dulje staze...
A kad ih nosimo, mi nekamo pripadamo. I to pripadamo nečemu što je snažno, ima principe i nije „od danas do sutra“. Malo karikiramo ali da, to je taj osjećaj koji nas veže za njih.
Vjerojatno s time nešto ima i celebrity kultura koja je sva porozna: danas si slavan, sutra nisi. Ta kategorija na sceni stoji na vrlo labilnim nogama, poput Venecije na stupovima koja svako malo propada. Zvijezde danas niču k'o gliste nakon kiše, a eto, drugi dan ih već nema. Nestali su sa scene i nitko ni ne pita za njih, jer je došlo deset novih. U međuvremenu, u tom kratkom periodu njihove slave, mediji ih toliko forsiraju da nam postaju dosadni. Previše ih gledamo, nametnuti su nam.
Sve to stvara osjećaj nesigurnosti, nestabilnosti i prolaznosti. Ne stignemo im ni zapamtiti lica, već ih nema... Zato jedan komad koji ima pripadnost i to snažnu – vrijedi mnogo. Povjerenje se gradi teško, ali se lako slama, kao i u vezama. To je najveće blago – kuća koja se obraćala i nekim drugim generacijama, uzorak koji se ponavlja iz sezone u sezonu i opet je svjež. A to znaju napraviti samo veliki majstori. Zato Karl, Christopher i njihovi kolege strogo i pomno računaju svake sezone i stvaraju kolekcije pažljivo poput kakvog kirurga.
Kreativnost se sada nalazi u strogim okvirima koji poštuju tradiciju. A svi ostali – dođu i prođu.
Zato je ziher kad kupimo jedan trench. Kakvog nosi i tata.
