Gianluca Di Pasquale rođen je u Rimu 1971. godine, a danas živi i radi u Umbriji. Njegova umjetnička karijera obilježena je bogatim izložbenim iskustvom, uključujući izlaganja u Galeriji suvremene umjetnosti u Milanu (2015), na Praškom bijenalu 4 (2009) te u Muzeju Géo-Charles u Echirollesu, Francuska (2005). Od 2005. godine redovito izlaže u galeriji Monice De Cardenas.
Di Pasquale je jedan od umjetnika koji sudjeluju u obilježavanju Dana suvremene umjetnosti u Italiji 2024. godine, a njegova izložba traje od 11. do 21. listopada 2024. u Galeriji Kranjčar u Zagrebu.
Di Pasquale je figurativni slikar koji kroz svoje radove istražuje pejzaže s obrisima osoba, pri čemu ljudske figure postaju tek mali, udaljeni elementi unutar prostranih, snježnih krajolika. Njegove figure su prikazane odostraga, bez identiteta, tek kao prisustva u bijelom koja otvaraju površinu slike u duboku prostornost. Davide Ferri, u jednom od tekstova posvećenih Di Pasqualeovom radu, piše: "Osobe su prikazane odostraga, različitih držanja i položaja, ali premale i slabe da bi promatraču otkrile svoj identitet..."
Možemo ih samo zamišljati, promišljati, izmišljati. Možda je to netko koga poznajemo, hiperrealistički prikaz daje nam dojam da će se osoba okrenuti. No, ona se ne okreće, već se divimo motivu na odjeći. Modni element ističe se atraktivnim uzorkom životinja i biološke raznolikosti. Ljepota stvarnosti zamrznuta je na ulju na platnu, potezima je naglašena suptilnost i nježnost.
Uzorci na odjeći ženskih figura pretvaraju se u pejzaž koji se miješa s dekoracijom, gdje se oblici i nabori haljina stapaju u krajolik, sugerirajući ono što promatraču nije vidljivo na licu okrenutom od njega. Davide Ferri piše: "...možda sugerirajući jedan dio karaktera kojega okrenuto lice ne može otkriti promatraču."
Umjetnik često stvara odnos između bliskih i udaljenih planova unutar svojih pejzaža, gdje oblici u prvom planu, poput debla ili spleta grana, mogu biti prepreka pogledu ili ključna partitura pejzaža. "U mojim slikama, slikarstvo u svojoj odsutnosti postaje tišina, koja istovremeno može biti i vrisak jer je snažnija od samoga slikarstva," objašnjava Di Pasquale.
Iako su pejzaži dominantni u njegovom opusu, Di Pasquale nije ograničen na ovaj žanr. Svojim portretima, često ženskih figura okrenutih leđima, stvara zanimljiv spoj između figure i pejzaža.
Među njegovim recentnim radovima su "Giorni di primavera" (2023), "Spring in the park" (2022), "Riflessi" (2018), "Circo rosso" (2019), te "Black Horses" (2024). Svako od tih djela predstavlja slojevitu naraciju koja kroz tišinu figure i pejzaža poziva promatrača na kontemplaciju.
