Koliko nam je najstariji predmet u garderobi? Danas obično velimo - ako nismo nosili godinu dana, vrijeme je da se od tog komada oprostimo ili damo nekome i olakšamo život našem prebukiranom ormaru. Da, što kraće ljubav traje to bolje jer nas u dućanima čeka nova masa odjeće koju ćemo kao i ove spomenute već nakon godinu dana ili pola godine zamijeniti novom.
Presvlačimo se poput zmije i baš nas briga što će se desiti s odbačenom robom. Za jedne kraj, za druge početak - upravo u tom trenutku napuštanja, ova roba dobiva novi smisao i postaje predmetom hrvatskog Centra za istraživanje mode i odijevanja. Osnovan je inicijativom prof. Ante Tončija Vladislavića sa ciljem istraživanja teorijsko - znanstvenih i kreativnih aspekata mode i odijevanja kao dijela suvremene vizualne kulture. Njima najviše informacija pruža upravo ta roba koja je odradila posao, obilježila lifestyle, upila djelić nečijeg života.
Iz obiteljskog albuma L.V zagreb 1943. / CIMO
- Centar za istraživanje mode i odijevanja provodi istraživanje, sakupljanje, čuvanje, klasificiranje, digitaliziranje, proučavanje i prezentiranje verbalne, vizualne i audio dokumentacije koja se odnosi na modu i odijevanje danas, kao i u prošlosti – ističe Vladislavić.
CIMO djeluje kroz projekte čiji elementi i postavke idu daleko i duboko: Personalna biografija odjevnog predmeta, Obiteljski arhiv - odnos fotografije i memorije, Muški manifest: konstrukcija stereotipa i reprezentacija muških fantazija - odijevanje, izgled, tipologija i oblici društvenog funkcioniranja muške moći u doba jugoslavenskog socijalizma, Inventura mode i odijevanja: Ekonomija i kulturna antropologija odijevanja osoba starije dobi...
Osnivači/ice CIMO: Ante Tonči Vladislavić, Sonja Briski Uzelac, Mirna Cvitan Černelić, Vjera Bonifačić, Lidija Loborec Rezo.
Istraživačice CIMO: Lea Vene, Ivana Čuljak.
Izlog Standard konfekcija, aranžer Vinko Ožić Paić / CIMO
Ovo područje, danas prepoznato od kulturalnih i vizualnih studija kao bogato interdisciplinarno područje kulturalne prakse, predstavlja u isto vrijeme i istraživački i kreativni materijal za nove kreativne industrije kao mosta razmjene i integracije u širi europski prostor. Posebna usmjerenost okrenuta je problemu održivog dizajna i fenomena slow fashion, kako promišljanja isto tako i djelovanja.
CIMO želi biti prepoznat kao relevantna nezavisna udruga zahvaljujući svojim konkretnim projektima koji, osim kulturalnog doprinosa, donose pomak od tradicionalnog shvaćanja mode kao sustava moći u ime kulturalne protežnosti na sveopće odijevanje svih dionika ove ekonomske i kulturalne potrebe (osobe starije dobi, osobe socijalne isključenosti, ne-modne zajednice, i sl.).
Yuki Onodera Clothes
PROJEKT Personalna biografija odjevnih predmeta
Modno – odjevni predmeti cirkuliraju kao potrošna roba vođena modno – ekonomskom politikom koja potiče povećanje potrošnje i stalne izmjenjivosti stila, što banalizira vrijednosti samoga odjevnog predmeta i njegove važnosti, gurajući te predmete u zaborav ili čak nestanak. Akvizicijom sa slobodnog tržišta u privatnu sferu, ili pak nasljeđivanjem, odjevni predmet započinje i gradi jedan značenjski vrlo složeni život, neodvojiv od biografije vlasnika/ice. Odnos modno–odjevnog predmeta i vlasnika/ice dodatno se usložnjava budući da odjevni predmeti sudjeluju u svakodnevnom oblikovanju i konstrukciji vizualne reprezentacije koja se izvodi na tijelu kao susretu privatnog (unutarnjeg) i društvenog (izvanjskog). Time se modno – odjevni predmet potvrđuje kao vrlo specifičan oblik materijalne kulture koji posjeduje povijesne, situacijske i značenjske osobine. Izdvajanjem odjevnih predmeta iz svakidašnjeg konteksta te njihovo sagledavanje iz različitih perspektiva, dovest će nas do predmetnih identiteta, koji su uvjetovani prostornim, vremenskim i društveno-kulturnim procesima.
Foto: Barbara Majnarić
PROJEKT Inventura mode i odijevanja: ekonomija i kulturna antropologija odijevanja osoba starije dobi ima cilj istražiti i analizirati socijalne inkluzije osoba starije životne dobi. Ovaj projekt predstavlja case study i obuhvaća kontekst življenja osoba starije životne dobi u staračkim domovima i osoba starije životne dobi koji žive u poznatom okružju - vlastitom domu (koji su povezani su s Gerontološkim centrom Doma za stare i nemoćne osobe Trešnjevka). Posredstvom odjeće i fotografije kao medija, metodom storytelling-a, evidentiraju se navike i kultura odijevanja istovremeno podcrtavajući složeno pitanje socio-kulturnog procesa starenja u Hrvatskoj.
