U velikoj i maloj dvorani zagrebačkog Pogona Jedinstvo otvorene su 2 izložbe. Hana Lukas Midžić je na katu, a suprug Ivan Midžić dolje – zapravo, njihovi radovi, naravno. Izložbe nisu ničim izravno povezane osim činjenicom da su autor i autorica u braku, od kuda i naslov izložbe – javlja Pogon.
Tekstualni material koji prati radove, odnosno izložbu, otkriva snažnu povezanost umjetnika – pa naravno da to što su u braku ne znači nužno bitnu povezanost supružnika. No, ovdje se to ističe, naglašava, osjeća, simpatično upoznajemo bračni par koji se bave umjetnošću, svaki na svoj način.
@dubravkapz #art #ivammidzic #exhibition #zagreb #pogonjedinstvo #pogonzagreb #jewelery ♬ Scary stories, horror footage, halloween sati - RYOpianoforte
'Ja gore, ti dolje'
- Ivan i ja smo otprilike pola naših života zajedno. Nekad mi se čini da smo srasli kao kalemljena voćka, samo se ne mogu odlučiti koji je od nas pitom, a koji divljak. Ili još bolje: mi smo kao dva odvojena različita stabla koja su stasala toliko blizu jedan drugome da su nam se debla uplela u jedan tordirani stup s dvije različite kore, a krošnje nam trepere različitim lišćem, jedna tik do druge. Iako smo tako bliski i povezani paralelno rasli, nešto smo još na početku shvatili: da u životu zajedno uspješno radimo samo jednu stvar: onu u kojoj rado mijenjamo položaje, ali se na kraju ipak nekako vratimo na ja gore, ti dolje – piše Hana.
Ivanov metalni nakit 'zamrznut' u pleksiju - na razne načine, imitira svakodnevne predmete, uporabne stvari. Nakit dobiva novu estetsku vrijednost, pretvara se u mala art djela, donoseći novu, kreativnu energiju. Nekada nakit, danas postaje ukras ili predmet za korištenje, nastavlja mu se 'životni' ciklus
- U svim drugim aktivnostima skloni smo se zakačiti jer ih radimo na različite načine i s drugačijim energijama. Radi izbjegavanja međusobnih pametovanja i svoje smo umjetnosti uvijek držali striktno odvojeno, a savjet jedno drugome dajemo samo ako je zatražen. Zato se ova naša prva zajednička izložba dogodila tek sad, a sretna okolnost koja ju je uopće omogućila je činjenica da su unutar galerije prostori u kojima ćemo izložiti svaki svoj opus - odvojeni i to: jedan veliki - dolje u prizemlju, drugi manji - gore na katu. Ti prostori zrače drugačijim energijama u kojima smo se odmah prepoznali, pa smo se i u ovom slučaju, pogađate, lako dogovorili tko će biti dolje, a tko gore - veli Hana.
Ivan Midžić: Metalne skice
Umjetničko djelovanje akademskog kipara Ivana Midžića obuhvaća dva osnovna smjera: čisti likovni rad - crteže i skulpture u različitim materijalima i dizajn umjetničkog nakita. Za ovu izložbu Ivan je kao polazište uzeo svoj stari nakit koji je zbog nepovoljnih uvjeta skladištenja kao predmet svakodnevne uporabe postao neupotrebljiv te tako povratio svoju čistu oblikovnu vrijednost.
Neke od pronađenih komada nakita Ivan je preoblikovao u nove kiparske objekte, zalijevajući ih epoksi smolom. Kako se radi o neplemenitim kovinama podložnim hrđanju i oksidaciji, ti radovi djeluju kao arheološke iskopine zarobljene u jantaru, a u kontrastu su prema odbljescima većih aluminijskih ploha na izloženim monumentalnim radovima.
Ivan na izložbi ugošćuje i fotografije Vanje Šolina na kojima skulpturalnost odnosa tijela i nakita iznosi glumica Lana Barić, te fotografiju Jakše Matošića "Maestro, ad hoc" na kojoj Ivanov nakit gestom dramatizira Vladimir Lukas. Paula Jeličić kao model na Ivanovim fotografijama svojom pojavom doprinosi svevremenosti njegovog nakita.
Posebno mjesto među "Metalnim skicama" zauzimaju i Ivanove "Glazbene skice", serija od 23 kompozicije za gitaru koje je autor sam skladao i odsvirao, a potom i snimio u suradnji s Vaskom Lukasom (Studio VasakQ). Glazbu prate i kratki crtački videozapisi projicirani na ogromno platno, dok su sami crteži minijaturni i izloženi tik do same projekcije.
O Ivanovim Glazbenim skicama muzikologinja Sunčica Lukas kaže:
"Ulazim u sobu s mnogim zrcalima i u svakom od njih ogleda se neki drukčiji Ja. Hodam između njih, okrećem se leđima, plešem neki svoj ples. Ritam je nešto što se rađa između dvojice. Moj odraz i Ja, na sve te različite načine stvara, stvaraju, čini se ponekad i bez htijenja. Nisu znali ni On ni Ja što ćemo u oblaku fotona i drugih čestica otpustiti, no vibracija je čujna, ona je glazba. Mi se volimo. Midžićeva kompozicija intuitivno pronalazi put ka suverenom vladanju elementima glazbenog izraza. Ovo me kao glazbenog teoretičara fasciniralo odmah pri prvom susretu sa skicama, jer glazbena kompozicija je nešto što se uči. Izgraditi melodiju, nizati akorde poput perli, osjećati glazbenu formu kroz protok vremena stvar je, ako ne izobrazbe, a onda barem dugogodišnjeg iskustva i upijanja. I talentirano dijete će osmisliti nešto što će nam privući pažnju: „Nije loše”, reći ćemo. Zvukovnost pak Midžićevih skladbi zastrašuje koliko nije banalna. Svaka kadenca iznenađuje svojim rješenjem i puteljkom koji se kreće neočekivanim prostorima. Modusni, politonalitetni, i sočnim disonancama bogati sustavi pružaju kolorit koji golica uho i maštu usmjerava daljinama. Dubinama."
Ivan se, dakle, poigrava strukturama, ritmovima i dojmovima negdje na granici susreta skulpture, crteža, nakita i glazbe, a postav radova u kazališnoj crnini izložbenog prostora posjetitelja provodi od romantiziranih davnina do distopijskih vizija budućnosti.
Na samom otvorenju izložbe Ivanove radove pokretom interpretiraju plesačice Kristina Lovrić i Mia Kevo. "Metalne skice" stoga postaju slojeviti multimedijalni i interdisciplinarni projekt koji pokazuje kako se jedna živa umjetnička misao iz skice olovkom ili jednog metalnog prstena može lako razliti glazbom, pokretom, fotografijom, svijetom - kao živo srebro.
Hana Lukas Midžić: Mamine mumije
Hana Lukas Midžić gaji posebnu naklonost prema materijalima i oblikovnom procesu doživljavajući svoje radove kao pročišćenu misao u tvari, opredmećeni simbol. Za Hanu kao suvremenu kiparicu materijal može biti doslovno sve: karton, gaza, špaga, tkanina, stiropor... Sve se češće u njezinim radovima pojavljuju i predmeti iz svakodnevnice koje koristi kao značenjske i gradbene elemente. Iako je u radu često privuku napete minimalističke forme, jednostavne siluete, praiskon i tišina, jedan dio njenog stvaralačkog bića želi ovladati i spontanom likovnošću, neredom, razlomljenošću, životnim žamorom i bukom.
Hana "Maminim mumijama" još slobodnije sučeljava ta dva aspekta: stvara nove i rekontekstualizira svoje stare likovne rukotvorine, koje djeluju pomalo mistično i strogo, postavljajući ih u odnos prema živopisnim predmetima koji unutar njezine svakodnevnice vode svoje neukrotive živote. Kartonska kutija od bijele tehnike, posteljina, igračke, cipelice, ukosnice, krpice i kartice za učenje povijesti pomogle su keramičkim, krpenim ili drvenim ljudskim siluetama pri gradnji autentičnog autorskog komentara na ovaj specifični životni trenutak.
Hermetičnost Hanine "čiste" oblikovne misli ovdje je, kao prolivena sokom od naranče, postala životnom. Spoj je bizarno prirodan i duhovito sjetan. Pod dnevnim osvjetljenjem u trošnoj bijeloj prostoriji na katu, dok iz prizemlja dopiru zvuci Ivanove gitare, "Mamine mumije" nisu nedodirljivi izlošci koji svoju istinu u kontroliranim muzejskim uvjetima skrivaju pod slojevima gaze, prašine i drevnih sredstava za mumifikaciju, nego hrabro ogoljenje života.
ps. Sad vidite koliko smo različiti. U nekim drugim životnim scenarijima ja bih sav taj njegov zahrđali nakit već odavno prodala sakupljačima sekundarnih sirovina, a on bi mene proglasio ludom i zaključao me na tavan. Mi radije biramo rasti isprepličući debla, izložiti se svijetu, i zajedno i odvojeno, podržavajući se međusobno i dajući si potreban prostor. Čime se koji od nas bavi, tko je gore, a tko dolje - stvar je okolnosti, raspoloženja i dogovora - poručuje Hana u predgovoru.
Ivan Midžić rođen je 6. travnja 1976. u Osijeku. Diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Šime Vulasa 2002. godine. Magistrirao je na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani 2007. godine u klasi prof. Jože Baršija. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.
Hana Lukas Midžić rođena u Splitu 1980. godine. Jezičnu gimnaziju i Školu likovnih umjetnosti u Splitu završava 1998. kada upisuje kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Provodi studijski semestar na Indiana University of Pennsylvania, a 2002. diplomira kiparstvo u klasi prof. Šime Vulasa na ALU u Zagrebu te postaje član HDLU-a. , a 2005. samostalna umjetnica. Od 2022. je asistentica u umjetničkom području na zadarskom sveučilištu, na Odjelu za nastavničke studije u Gospiću.