Proljeće je tu. Napokon. Duge, tmurne kiše dosadile su i meni, a i mojim tenisicama.
E pa, iz principa neću nositi gumene čizme u travnju!
Dočekala sam svoje. Sunce pecka kožu i polako me budi. Budi u meni neku euforiju, puni me energijom. Sad bih hodala, pjevala, letjela. Ali moram učiti. Damn. Nema veze, i to će proći. Barem mi ostaju kavice sa ekipicom, Trimuša, iznijeti stol na balkon i ručati u prirodi. Je da malo ptice pretjeruju, ali ajde. :D
Donijela sam neke nove stare odluke. Držim si fige da ih uspijem provoditi u djelo...
Neću mozgati, neću crnjake u glavi. ''Danas pičim samo smijeh, il' u kešu, il' na rate, meni svejedno je. Danas letim bez krila iznad ovog sivila...'' Tako nekako.