Kada kažemo da nam se nešto „sviđa”, najčešće o tome govorimo kao o osobnoj i gotovo intuitivnoj reakciji. Međutim, pitanje zašto nam se sviđa upravo određena boja, silueta, materijal, način odijevanja ili određena modna estetika puno je složenije. Modni ukus nije jednostavno urođena osobina pojedinca. On se razvija kroz iskustvo i oblikuje u stalnom odnosu između pojedinca i njegova društvenog i kulturnog okruženja.
FOTO: ZARA
Modni ukus nije samo osobna preferencija, nego naučeni i promjenjivi sustav estetskih vrijednosti koji nastaje na sjecištu obiteljskog odgoja, društvenog i kulturnog okruženja, obrazovanja, iskustva i individualne interpretacije.
Prvi i vrlo važan prostor u kojem učimo odnos prema odjeći jest obitelj.
Dijete prije nego što samo može donositi modne odluke promatra što nose roditelji, što se u obitelji smatra lijepim, urednim, svečanim ili neprihvatljivim. Uči da se za određene prilike nosi određena odjeća, da se neke stvari „čuvaju za posebno”, da su neke boje ili krojevi prikladni za djevojčice ili dječake, da je određena odjeća znak urednosti, a druga nemara. Dio tih pravila kasnije ćemo prihvatiti, dio odbaciti, a dio ćemo zadržati toliko duboko da ih više ne doživljavamo kao naučena pravila nego kao vlastiti ukus.
Zanimljivo pitanje je - koliko je ono što nazivamo osobnim ukusom zapravo internalizirano društveno iskustvo. Pierre Bourdieu u Distinction: A Social Critique of the Judgement of Taste pokazuje da estetske preferencije nisu odvojene od društvenog položaja, obrazovanja i kulturnog kapitala. Ukus se, prema toj teorijskoj perspektivi, razvija unutar određenog društvenog prostora: učimo prepoznavati, vrednovati i razlikovati određene estetske kodove. To ne znači da društveni položaj mehanički određuje što će netko voljeti, nego da nam određeno kulturno okruženje daje različite estetske reference i kompetencije.
Tu se može uvesti i pojam habitusa. Habitus možemo pojednostavljeno razumjeti kao skup duboko usvojenih načina percepcije, procjenjivanja i ponašanja koji proizlaze iz našeg iskustva. U modi je to posebno zanimljivo jer se određeni izbori počinju činiti „prirodnima”. Ne razmišljamo svaki put zašto nam je neka silueta elegantna ili zašto nam je neka kombinacija „previše”. Naš je ukus već oblikovao svoje granice.
FOTO: ZARA
No obitelj i društveni sloj nisu jedini utjecaji. Važno je i mjesto odrastanja, odnosno vizualno i kulturno okruženje u kojem osoba živi. Grad, veličina sredine, klima, dostupnost trgovina, lokalni običaji, način kretanja i društveni život mogu oblikovati odnos prema odjeći. Danas je taj utjecaj dodatno složen jer se lokalno iskustvo susreće s globalnom kulturom. Društvene mreže, film, glazba, televizija, modni časopisi i digitalne platforme omogućuju da se estetski obrasci iz različitih dijelova svijeta usvajaju gotovo istodobno.
Zato osoba više ne razvija ukus samo prema onome što vidi oko sebe. Ona istodobno može biti izložena različitim estetikama i zajednicama kojima fizički uopće ne pripada. TikTok, Instagram i Pinterest, primjerice, stvaraju svojevrsne transnacionalne vizualne zajednice. Carolyn Mair u novom izdanju The Psychology of Fashion upravo posebno uključuje društvene mreže, društvene i kulturne utjecaje na potrošnju te odnos mode i identiteta.
Važno je i da se ukus ne razvija samo prihvaćanjem. Ponekad se oblikuje suprotstavljanjem. Netko može cijeli život odbijati stil svojih roditelja upravo zato što ga povezuje s njihovom generacijom. Netko drugi može se namjerno vratiti estetici koju je u mladosti odbacivao. Ono što smo naučili može tako postati podloga i za identifikaciju i za pobunu.
U tom smislu modni ukus nije završena kategorija. On se mijenja kada se mijenjamo mi: promjenom društvenog kruga, obrazovanja, posla, ekonomskih mogućnosti, životne dobi, tjelesnog iskustva ili interesa. Ali ranija iskustva ne nestaju. Ona ostaju dio našeg estetskog repertoara i često se vraćaju u novim oblicima.
FOTO: ZARA
Literatura
- Pierre Bourdieu, Distinction: A Social Critique of the Judgement of Taste, Harvard University Press, 1984. — temeljno djelo za pitanje ukusa, društvenog položaja, kulturnog kapitala i habitusa.
- Joanne Entwistle, The Fashioned Body: Fashion, Dress and Modern Social Theory — važno za razumijevanje odijevanja kao društvene i tjelesne prakse.
- Carrie Yodanis, Getting Dressed: Conformity and Imitation in Clothing and Everyday Life, Routledge, 2019. — vrlo izravno povezuje osobni stil s društvenim pravilima, konformizmom i oponašanjem.
- Carolyn Mair, The Psychology of Fashion, 2. izdanje, Routledge, 2025. — posebno korisna za povezivanje psihologije, identiteta, društvenih utjecaja i potrošačkog ponašanja.
- Linda Welters i Abby Lillethun, ur., The Fashion Reader — koristan pregled teorija mode koji uključuje Bourdieuov habitus, Entwistleino shvaćanje tijela i mode te poglavlja o psihologiji i identitetu.
FOTO: ZARA
FOTO: ZARA
