Nakon petnaest godina glumačkog iskustva, Petra Vukelić prvi se put okušala u filmskoj produkciji. Njezin kratki film Snowflakes – sniman u Londonu – osvojio je nagradu za najbolji kratki film već na prvom festivalu na kojem je prikazan, na Croatian International Film Festivalu (CIFF).
Petra Vukelić
Kako je teklo snimanje, na koje sve izazove možete naići pri snimanju na jednoj od najpoznatijih lokacija u Londonu te kakve veze sa svime time imaju prepredeni londonski golubovi – slijedi u nastavku.
Ekipa filma na crvenom tepihu Laurenz, Rose, Petra i Ciara
Naime, Petra je opisala vlastito iskustvo i čitav proces te otkrila na kakve je sve izazove nailazila tijekom rada na filmu.
Kadar iz filma
Kako je priča krenula. Piše: Petra Vukelić
Prošle godine završila sam postdiplomski studij MA Acting for Screen na prestižnoj londonskoj dramskoj akademiji Royal Central School of Speech and Drama. Moj prvi filmski producentski projekt bio je ujedno i moj diplomski film na tom magisteriju, odnosno kratki film Snowflakes.
Diplomski ispit sastojao se od tri dijela: pisanog rada, glumačke izvedbe u kratkom filmu koji smo, zajedno s malom grupom kolega, sami osmislili, te dodatnog zaduženja pri stvaranju filma. Mogli smo birati između pisanja, režije, montaže, art directiona ili produkcije. Odmah sam znala što ću odabrati – produkciju.
S produkcijom, onom kazališnom, susrela sam se još prije nekoliko godina kroz svoju umjetničku organizaciju Teatar Prima Vista. U sklopu nje producirala sam masterclass radionice namijenjene kazališnim i filmskim profesionalcima, ali i dvije autorske predstave – monodramu Kutija od ogledala i komediju #Zombi #Apokalipsa. U oba projekta bila sam i autorica teksta, (ko)redateljica i glumica. Kombinacija kreativnog i producentskog multitaskinga stoga mi nije strana. No, moram priznati, kroz rad na Snowflakes projektu posebno sam se zaljubila baš u filmsku produkciju.
Film smo, uz inicijalno mentorstvo profesora, moje troje kolega s Mastera, redatelj Laurenz Prader, spisateljica Ciara Whiting i art direktorica Rose Daher i ja radili potpuno sami, od same ideje do postprodukcije. Bila je to svojevrsna vatrena proba u svijetu filmske produkcije.
Ekipa mi je kupila cvijeće kao zahvalu za produciranje našeg filma
Redatelj je imao ideju o filmu koji prati troje mladih pripadnika Generacije Z, punih nerealnih planova i rastrošnog života, koje financijski problemi natjeraju da se upuste u proizvodnju i prodaju droge. Želio je napraviti nešto poput serije Breaking Bad, ali s privilegiranim klincima koji žive kao da nema sutra. Ideja me odmah oduševila i nadovezala sam se: „Imam ti super naslov – Snowflakes. Mislim da će odlično funkcionirati jer je upečatljiv i dvoznačan.“
Naslov se odnosi na (auto)ironičan termin za generaciju koja je često percipirana kao fragilna i teško prilagodljiva svijetu, baš poput pahuljica, dok istodobno aludira i na metaforu za drogu kojom se protagonisti pokušavaju izvući iz dugova.
Kako je izgledalo snimanje
Snimali smo tri dana u Londonu, i to na tri različite lokacije. To je značilo da se velika i skupa oprema morala svaku večer skladištiti i ponovno prevoziti te vlastoručno prenositi, kako bismo uštedjeli na troškovima. Kažem vam, fizičkog treninga mi taj mjesec nije nedostajalo.
Zadnji dan snimali smo u Potters Fields Parku ispred Tower Bridgea. Redatelj je želio u kadru neku prepoznatljivu londonsku znamenitost, a ja sam se, vođena izazovom, potrudila ishoditi dozvolu.
Naravno, izazova nije nedostajalo, od skladištenja opreme na sigurnom mjestu u jednom od najprometnijih parkova u Londonu, preko usmjeravanja prolaznika da ne upadaju u kadar, do tjeranja upornijih golubova koji su neprestano pokušavali ukrasti catering ekipi.
Unatoč svemu, uspjeli smo. A dodatni uspjeh bio je i to što nam je britanski glazbenik Master Peace dopustio da u filmu koristimo njegov hit singl Los Narcos, koji sam slučajno otkrila na Instagramu i odmah znala da savršeno odgovara filmu.
Što sam sve radila kao producentica
Produkcija kratkog filma zahtijevala je cijeli niz poslova: budžetiranje, pokretanje crowdfunding kampanje, location management, organizaciju cateringa, vođenje društvenih mreža, a i ponešto fizičkog rada – od nošenja opreme do čuvanja catering stola od gladnih londonskih golubova.
Bilo je to vatreno krštenje u jednom velikom gradu, s prilično malim budžetom i velikim ambicijama, ali uspjeli smo.
I trud je prepoznat – Snowflakes je već na prvom festivalu na kojem je prikazan, ovog kolovoza na Croatian International Film Festivalu u Šibeniku, osvojio nagradu za najbolji kratki film.
Planovi za budućnost
Planovi uključuju nastavak kazališne produkcije u Teatru Prima Vista, ali i daljnje usavršavanje u filmskoj produkciji. Jer, kao što ste već mogli naslutiti – uzelo me, zaljubila sam se. Ili, da parafraziram popularnu glumačku metaforu – „ugrizla me producentska buba“.
