Provela sam 3 dana u Beču, jednom od onih divnih gradova u kojemu ti ni mjesec dana nije dovoljno. Ipak, u par dana nekako sam nagurala brdo uspomena. Malo je reći da sam uživala! Pa tko ne voli posjetiti taj veličanstveni grad kulture, kojemu je Advent samo jedna od prednosti (održava se na mnoštvo lokacija, grad kao da je protkan slavljima…), jer Beč je predivan baš u svako doba godine.
Atmosferu je čak na jednu večer začinio prhki snijeg, a kad sam začula topot konja, pomislila sam da sam ušla u vremeplov i postala princeza na jedan dan…
1. CHRISTMAS MARKET IN THE COURTYARD OF THE STABLES of the Spanish Riding School
Izvana se sve crveni, a unutra… atmosfera je apsolutno užarena. Nego, tko to mene tamo gleda? Predivan Lipicanac me snimio, ja njega, a oko nas je sve ono što čini jedan tradicionalni božićni sajam.
Veličanstveni prostor renesansne konjušnice, u centru Beča (iako po čitavom centru šeću kočije, kao da smo u 19. stoljeću) sada je dio Adventa.
Već na samom ulasku zazujiš, jer sa stropa, visokog oko 3 kata, visi ogroman konj s krilima – slavni Pegaz. Raširio krila, bijeli i predivan, kao da će svaki čas stvarno poletjeti.
Brojke kažu da su mu krila 10 metara, a on sam dugačak je oko 5 metara. Kad spustiš pogled, konačno skužiš štandove s pićem i bečkim delicijama.
2. VIENNA UNIVERSITY by ZAHA HADID ARCHITECTS
2013. genijalna Zaha i njezina ekipa napravili su jednu od zgrada na bečkom kampusu – čelnici su dali grupici arhitekata da naprave svatko po jednu zgradu, a sve to sada zgleda kao izložba arhitektonskih čudesa…
Naravno da je ideja bila prefamozna. Zahu ne treba posebno predstavljati, jer ona je bila žena iz budućnosti, jedna od onih čiji će fluidne mega dimenzije uvijek podsjećati na nešto što tek dolazi.
Njezin impresivan futurizam daje ti dojam da se nalaziš usred svemirskog broda, samo čekam da netko veli – MAKE IT SO! Gdje god okrenem mobitel, scena je genijalna.
I tako bečki studenti uče u zgradi o kojoj se uči. Dakle, fenomenalno. Blago njima!
3. KUNSTHISTORISCHES MUSEUM WIEN // Caravaggio & Bernini
Mala lekcija iz povijesti: talijanski barokni slikar Caravaggio – živio je od 1571. do 1610. (ime mu je bilo Michelangelo, ali ne ga miješati s kiparom Michelangelom di Lodovico Buonarroti Simonijem, koji je umro 7 godina prije nego se Caravaggio rodio) i bio poznat po specifičnom prikazivanju svjetla i sjene, ali i emocija te je želio iznenaditi, šokirati i općenito izazvati osjećaje gledatelja.
The Crowning with Thorns // Caravaggio
Ponekad je to bila ljepota, ponekad strava. Ima tu, naime, dosta krvavih scena i odrezanih glava, ali ja sam slikala sljedeće - The Crowning with Thorns, Narcisa, Meduzu… Inače, Caravaggio i Bernini predstavnici su dramatičnog realizma ranog rimskog baroka, kroz slike i skulpture – objavio je sam Muzej u Beču. Slike su stravično realne, čovjek se pita kako je on slikao sve te ljude u pokretu i od kuda mu svjetlo dolazi?
Život je Caravaggiu, tom mračnom, provokativnom liku bio izuzetno turbulentan te je čak bio optužen za ubojstvo...
Medusa // Gian Lorenzo Bernini
Kod Caravaggia je kontrast (chiaroschuro) super-snažan, a sjena ima ludu dubinu. To je, naime, jedna od onih vječnih tema kojima se bave povjesničari umjetnosti… gdje je bio njegov izvor svjetlosti? Uživo, izgleda fascinantno. Kao da će se sad netko od njih pomaknuti! Na wikipediji piše da je radio sa živim modelima i da nije crtao prije, već je direktno slikao na platno. Stvarno??? A one glave? Ipak, ljepši mi je Narcis...
Narcissus // Caravaggio
Čak je i njegova smrt poput nekog romana – umro je pod sumnjivim okolnostima na putu iz Napulja u Rim. Navodno je bio otrovan olovom te je imao vrućicu. A možda je i ubijen... Izvori navode razne teorije, ništa nije sigurno.
Imao je ludi život, rano je ostao bez roditelja, kao dijete te se snalazio po ateljeima, a na koncu je ostao siromašan. Danas su njegove slike među najcjenjenijima na svijetu te je njegovo slikarstvo važna faza na likovnoj svjetskoj sceni. Kako ono veli Alanis Morisette - Isn't it ironic?
4. POGLED iz Ringturma
Beč je glavni grad Austrije, ima gotovo 2 milijuna stanovnika, smjestili su se na 414.6 km². U to se možeš uvjeriti kad se popneš na The Ring Tower (Ringturm), na vrh zgrade koja je izgrađena 1955. godine i kreneš se okretati oko svoje osi...
Na ulazu je izložba o povijesti zgrade, koja je i danas simbol umjetnosti - svake godine zgradu obuku u platno nekog umjetnika! Za to je zadužen tim iz Wiener osiguranja, koje je tamo smješteno. Projekt je fantastičan! Više na linku.
5. NAJVEĆI BEČKI ŠNICL U „DOMU BEČKOG ŠNICLA“
Ima jedan restoran ispred kojeg stoje ljudi u redovima (iako u Beču se to svako malo dešava, naročito ispred njihovih kavana, kao što je legendarni Café Central) i kad uđu, naručuju bečki šnicl – ime restorana je Figlmüller.
Dakle, taj prefini komad mesa je toliko velik da jedva stane na tanjur. Uz to nema priloga, već je tu velika salata. Divna kombinacija, ionako nisam luda za krumpirom.
Ali ne moraš ga pojesti, ne boj se, možeš uzeti za doma. Ljudi od tamo pod normalno izlaze s vrećicama, još sam se prije pitala, pa kaj nose u tome… Naravno, veći dio šnicle, zamotan u papir, koji nisu uspjeli pojesti. Idealno je jedan šnicl za dvije osobe, doslovno, obje se najedu...
A ako sjedješ tamo ovih dana, možda sretneš moju rukavicu. Ali ne, nemam ni drugu, jer ju je dan ranije u uberu ostavila Anita! I sada se lijepo rukavice možda nađu, sve je moguće. Baš im paše taj kulturni život, lijepe su, bordo, od antilopa, zgledaju finjak, za bečku šetnju…
6. HUNDERTWASSER VILLAGE – mjesto za vječite hipije i one koji se tako osjećaju
Friedensreich Hundertwasser (1928.-2000.) vjerovao je da ljudi miraju živjeti u skladu s prirodom. Mislim da je u pravu. Potpisao je fantastično simpatičnu zgradu Hundertwasserhaus, među ostalom, koja ima šareno pročelje i različite prozore. Iz nje raste i neko grmlje.
Smatrao je da je ravna crta bezveze, a oble linije su zakon! Preko puta njegove zgrade je nastavak priče – Hundertwasser Village.
Unutra je kao u bajci, kao u nekom čudesnom vrtu, samo sam čekala da me neki patuljak povuče za kaput. Šarenilo, motivi, razni detalji na zidovima i ostale sitnice (tamo su sada dućani) naprosto te mame da se zadržiš malo dulje i otkriješ dijete u sebi.
7. THE RATHAUSPLATZ CHRISTMAS MARKET
Tu je sve – svjetleće lopte, kućice, klopa, klizanje, ekipa, čak je i pao lagani snijeg… Ogromno je, razvedeno, lijepo ukrašeno, na stablu su srca, na travi ogromne sjajne kugle.
Kako se park ne bi previše uništio, dobar dio Adventa je postavljen na drveni pod, malo povišeni. Pošto ima brdo mjesta i sve skupa nije nagruvano, osjećaj je dosta ležeran, opušten, onako građansko slavljenički.
I svi štandovi, svi adventski punktovi, zatvaraju se u 21 h.
8. ZABAVNI PARK PRATER
Ne, nismo išli unutra, već smo jeli u restaču pored - Stadtgasthaus Eisvogel. Inače Prater je besplatan, vožnje i atrakcije su od 1 i pol do 5 eura.
Jedan je od najstarijih zabavnih parkova na svijetu. Divna mi je bila arhitektura, originalno je park izgrađen 1766. godine. Naravno da je s vremenom stoput obnavljan.
Ove vanjske zgrade i šarena art nouveau pročelja naokolo kao da su me vratile u neki secesijski vintage film… Baš volim taj stil.
9. TIME TRAVEL VIENNA MUZEJ
Kombinacija VR-a, 4D kina, voštanih figura koje govore… sve je to Time travel muzej. Izuzetno je zabavan i edukativan, ali mislim da bi se klinci bojali nekih detalja, kao što je podrum s velikim tačkama punima nekih voštanih leševa, kojima ispod plahte vire prljave noge s ožiljcima… Nije ni meni bilo svejedno.
Ali, na kraju, super i prefora! Vidjela sam Sissi koja mi govori, vidjela sam 4D povijest Beča kroz stoljeća, letjela sam na kočiji, trčala sa štakorima na podu… I još svašta. Uglavnom, muzej prava ludnica!
10. LOOSHAUS - zgrada koja podsjeća na cabaret
Predivna zgrada, a kad ono, smjestila se banka u njoj. Ajd ok, samo šteta što, kad smo ušli unutra, nismo smjeli ništa slikati, upozorio nas je ozbiljan zaštitar. Interijer je predivan! Inače, to je centralna grada bečkog Modernizma (opet malo lekcija iz povijesti, i tebi i meni), označava odlazak historicizma, a ima i secesijski dekor.
Ime zgrade je Looshaus jer ju je potpisao jedan o njihovih, ali i svjetski najvažnijih arhitekata - Adolf Loos, pravi Modernist. Kad pogledaš gore, tu su naslagane lampice, stupovi su od mramora, a onda skužiš majušne prozore koji se sjaje poput kristala. Jer se u njima ogledavaju žarulje koje me podsjećaju na kazalište, na cabaret!
Osim toga, iza tih sjajnih mikro prozora nalazi se – zavjesa. Pravi vintage & stylish teatar.
11. HOTEL STEIGENBERGER HERRENHOF 5*
Smješten u samom srcu užurbanog Bega, ovaj hotel je oaza mira. Zelenkasti tonovi, smirujuća atmosfera, elegantan interijer… sve kak treba. Ne moram spominjati da je hrana genijalna, a krevet preudoban.
Hotel za svaku preporuku! A kad sam u Zagrebu iz torbe (uopće zaboravivši da je imam) izvadila malu čokoladicu sa 70 posto kakaovca, koju su mi svaki dan ostavljali na krevetu… odmah sam se vrnula u bečki raj!