Martina Šimunković nastavila je obiteljsku tradiciju izrade staklenih kuglica, stoga kod nje Božić traje čitavu godinu... Usred poplave plastičnih ukrasa, njezin se proizvod izdvaja kao poseban, umjetnički, nešto za trajanje, čuvanje i stvaranje posebnih uspomena. Zagrepčanka Martina po struci je povjesničarka umjetnosti te etnologinja i kulturna antropologinja.
- Već tri generacije "pušemo" kuglice i održavamo obiteljsku tradiciju, koju je započeo moj djed, pedesetih godina prošlog stoljeća, a moj otac prenio svoj žar za staklo-puhanjem na mene, isto kao što je to učinio i njegov otac. Izrađujem kuglice i božićni nakit od malih nogu, a prije nekoliko godina sam se, uz tatinu pomoć, okušala i u proizvodnji. Za izučiti vještinu puhanja stakla potrebno puno vremena i upornosti. Nije lako, moram priznati, ali marljivim radom, rezultati su vidljivi. Potreba za stalnom prisutnosti mentora, učitelja, roditelja, jedan je od razloga što su staklopuhački obrti obiteljske tradicije.
- Ne znam veseli li me više izrada kuglica od stakla ili kasnija dorada i kombinacija materijala. Igra vatre i stakla stvaraju čaroliju, a rad u staklopuhačkoj radioni na mene ima katarzičan učinak. Za mene je staklo oduvijek bilo jedan od najčudesnijih materijala od kojeg je moguće dobiti predmet visoke estetske vrijednosti. Kod mene, Božić traje 365 dana u godini i zbog toga mislim da imam najbolji posao na svijetu! Dobrodošli u moj svijet! – istaknula je Martina. Fotografije ovih posebnih, eteričnih i elegantnih ukrasa potpisuje Maja Danica Pečanić.
