Programski i art vođa projekta i festivala Zagrebi!, Emil Matešić, ovih je dana mnoge Zagrepčane, ali i brojne goste metropole, naveo na razmišljanje o smrti: njegov je tim složio na više lokacija performanse i izložbe gdje su gosti imali priliku razmišljati o vlastitoj finalnoj destinaciji. Mnogi su se, osim u Laubi i Kic-u, zamislili i pred zidom Before I die, koji je kod nas osvanuo na križanju Preradovićeve i Tesline ulice. Tražio se redak više na mega ploči na koju su ljudi upisivali svoje želje - što još miraju napraviti u svom životu...
Emil Matešić predstavlja zid istine - Before I die
Velike i male želje, razne, banalne, ozbiljne, jake… našle su se na ploči community art akcije tajvansko-američke umjetnice Candy Chang koja je prvi takav zid napravila u svom rodnom New Orleansu, nakon gubitka voljene osobe. Do danas je u svijetu niknulo 525 takvih zidova, u više od 70 zemalja, na čak 35 jezika. Ovakav uspješan primjer interaktivne umjetnosti pokazuje koliko neposredna komunikacija zajednice može donijeti ono što nam je prijeko potrebno - a to su nada i optimizam. Zid će se zadržati na toj adresi još nekoliko dana, poziv svima je otvoren!
Mario Periša u horizontali - Selfie performance @ Lauba
Izvedbom Selfie, fotograf i umjetnik iz Hrvatske Mario Periša, hrabro je zakoračio u svijet performans umjetnosti. Komentirajući na svoj način opsjednutost selfijima u kontekstu pogrebnih ritula, legao je u adaptirani lijes i u camera obscura maniri na projekciji gledao ključne slike iz svog života. Kasnije je pozvao posjetitelje da učine isto, s vlastitim fotografijama.
Grupna izložba Smrt - početak kraja ili kraj početka likovnih umjetnika Vlade Marteka, Mladena Stilinovića, Antuna Maračića, Ksenije Turčić, Jana Fabrea (Belgija), Dorothy Cross (Irska), kao i Dimitrija Bašičević Mangelosa, Tomislava Gotovca, Željka Jermana i Pave Urbana - otvorena je u Laubi sve do 19. studenog.
Antun Maračić, autor NO grad (Nova Gradiška, 1991.) - Nakon prestanka bombardiranja, izašao sam u pusti zimski, hladni i magloviti grad. kroz opće sivilo, jedino svijetlo, paradoksalno, izbijalo je iz bjeline crno uokvirenih osmrtnica koje su se rojile posvuda: na oglasnim pločama, stupovima, na drvenim oblogama pokrivenih izloga, u vitrinama za iščezle kino plakate, u gradskom parku... - .
Posljednji dan Zagrebi! festivala bio je posvećen predavanjima. Svoju raspravu o tržišnoj vrijednosti života ili nevrijednosti smrti u neoliberalnom kapitalizmu ex katedra je prenio Marko Stamenković. Predavanje John B. Alexandra o iskustvima bliske smrti sumiralo je do sada poznata istraživanja i nedefiniran tretman akademske zajednice prema toj temi. Kroz mnoge primjere koje je John B. pokazao, dalo se zaključiti da je u Južnoj Americi pojam smrti kao i duhovnost uopće integriranija u svakodnevnicu, a samim time je i odnos prema smrti drugačiji.
Obrađujući smrt kroz performans i likovnu umjetnost sedmo izdanje Zagrebi! festivala pokazalo je kako je ona često poslužila kao nadahnuće mnogim umjetnicima. Marilyn Arsem (SAD) svojim performansom Na rubu u trajanju od 5 sati dokazala je da se o smrti može govoriti na metaforičan način, ne spominjući ni pokazujući uobičajene simbole.
Od popodneva je trajao performans u trajanju američke umjetnice Marilyn Arsem, koja je sve do nešto prije 22 sata, po malom kvadratnom stolu strpljivo i fokusirano pet sati pomicala dvije čaše vode, koje je, konačno, gurnula preko ruba stola. Njen performans pokazao je moć vremena i snagu koju ima mali, gotovo nevidljivi pomak, kao metafora trajanja i uništenja, kojeg trajanje može proizvesti.
Malteški umjetnik Victor Agius izveo je prilagođeni performans Pulvis, nadahnut iskustvom koje je doživio ležeći u svojoj obiteljskoj grobnici na Malti. Posut pepelom i prekriven glinom ostavio je trag svojeg tijela na velikom bijelom platnu te tako u maniri antropometrije naslikao apstraktnu sliku otvorenih tumačenja.
7. Zagrebi!, otvorenje izlozbe Smrt - početak kraja ili kraj početka
John B. Alexander
Marko Stamenković
