Imam neki moment s Malim princem, kao uostalom mnogi od nas, vas, njih, jer taj preslatki dječak kao da je dio one osobnosti koja nikad ne odraste. I njeguje to začuđeno nešto u sebi, možda je to ta ljepota života. Čuđenje, divljenje, istraživanje, jednostavnost, emocije, pa i ranjivost.
- And now here is my secret, a very simple secret: It is only with the heart that one can see rightly; what is essential is invisible to the eye - Antoine de Saint-Exupéry, The Little Prince
- The most beautiful things in the world cannot be seen or touched, they are felt with the heart - .
Lisica Malom Princu:
- It would have been better to come back at the same hour," said the fox. "If, for example, you come at four o'clock in the afternoon, then at three o'clock I shall begin to be happy. I shall feel happier and happier as the hour advances. At four o'clock, I shall already be worrying and jumping about. I shall show you how happy I am! But if you come at just any time, I shall never know at what hour my heart is to be ready to greet you . . . One must observe the proper rites . . . - .
Iščekivanje, a ne samo dolazak. Put, a ne samo cilj.
Neki dan vidim da su moje susede, koje se bave keramikom i rade predivne figure za kojima je ekipa luda, napravile Malog Princa. Srce mi je zaigralo, zamolila sam autoricu ovog preslatkog uratka i umjetnicu, Romanu da mi javi o tome.
- Ideja za vazu inspiriranu Malim princem došla mi je skroz spontano jednu večer dok sam radila nogice na jednoj okrugloj zdjeli. Nogice na oblom dnu zdjele podsjetile su me na kratere planeta na mnogobrojnim ilustracijama s temom Malog princa. I dok sam dovršavala svoju zdjelicu, ideja je rasla i imala sam prilično jasnu sliku u glavi - javlja Romana.
Pa kaže:
- Za razliku od mnogih ideja koje mi padnu na pamet pa ih zapišem u svoju tekicu za nekad kasnije, ovu sam morala ostvariti odmah. Već sljedeće jutro pripremila sam si nešto alata za kojeg sam mislila da će mi dobro doći, uzela komad gline u ruke i počela valjati, oblikovati, spajati, dodavati kratere na svoju vazu. Najveći krater ujedno je i otvor vaze u koji će se moći staviti ruža, kako bi skulpturica bila potpuna. Planet sam imala, preostalo mi je još da izmodeliram dječaka koji će pripitomiti svoju ružu. Nisam previše razmišljala i pustila sam prstiće rade - napravila sam ga kako sjedi i promatra oko sebe, umotan u šal - .
Vaza je izrađena od bijele gline i u potpunosti je ručni rad i unikat. Svaka sljedeća koju napravim biti će slična, ali ne i ista. Promjer joj je oko 18cm, visoka je oko 17cm. Trenutno se suši, onda slijedi retuširanje i jedan neobični trik kojim ću probati dobiti zanimljivu strukturu na nekim djelovima planeta.
Potom će uslijediti paljenje, oslikavanje, glaziranje i još jedno paljenje. Ne mogu dočekati da vidim kako će izgledati kad bude dovršena (iako mi je fora i upravo ovakva, od sirove gline i bez boje), ali trenutno sam jako sretna i zadovoljna jer mi je ispala čak i malo bolje nego što sam si zamislila. Prvi primjerci budu gotovi kroz 2-3 tjedna.
Super je imati ovako kreativan posao u kojem se iz najbanalnijih stvari dogode neke totalno neočekivane ideje, a najslađe je kad uspiju.
E da, i odaziv pratitelja mi je potpuno sulud, žene su si u komentarima na fejsu same izmislile listu čekanja za vazu s MP, to mi se nije nikad dogodilo za proizvod koji još nije dovršen.
P.S.: Šaljem ti fotku vaze prema kojoj je nastala ideja.
Ovo je mala priča o Malom Princu. Male stvari su važne, one koje tražiš, ponekad se zagubi fokus, no tu su iako ih nekad ne vidiš. Strpljive, čekaju da ih otkriješ.
