U suvremenom modnom diskursu pojam novog sve je teže jasno definirati.

Kolekcije nastale od postojećih odjevnih predmeta, neprodanih komada, arhivskih dizajna ili industrijskih viškova, destabiliziraju klasičnu ideju originalnosti i otvaraju pitanje odnosa između dizajna, vremena i autorstva.

Kada se prošli dizajn ne citira, nego materijalno reciklira, ne dolazi li do pomaka s estetske inovacije prema ontološkoj promjeni samog modnog objekta?

Reciklirani dizajn - što je to novo, originalno, odnos dizajna i autorstva

ZARA

Walter Benjamin u eseju "Umjetničko djelo u doba svoje tehničke reproduktivnosti" uvodi pojam aure kao jedinstvenog sklopa prostora, vremena i iskustva koji se gubi u činu ponavljanja. No u slučaju recikliranog dizajna događa se paradoks: stari odjevni predmet, umjesto da izgubi svoju auru, ulazi u novu fazu singularnosti. Njegova materijalna povijest postaje vidljiva, a tragovi korištenja, neuspjeha ili zaborava bivaju estetski aktivirani. Aura se ne poništava, već se rekonfigurira.

Valerie Steele ističe da moda nikada nije bila linearni narativ napretka, već sustav neprestanih povrataka, revizija i citata. Originalnost, u tom kontekstu, ne proizlazi iz apsolutne novosti, nego iz načina na koji dizajn uspostavlja odnos prema postojećem. Reciklirani dizajn ne nastaje „nakon“ starog dizajna, već iz njega, čineći proces vidljivim i time konceptualno relevantnim.

Judith Clark, čija kustoska praksa često destabilizira kronološke i hijerarhijske prikaze mode, inzistira na tome da se značenje odjevnog predmeta proizvodi kroz kontekst. Kada se stari dizajn rekontekstualizira, bilo kroz izložbeni prostor, tijelo ili novu konstrukciju, on prestaje biti povijesni artefakt i postaje teorijski objekt. U tom smislu, reciklirani dizajn nije derivat, već kritički čin.

ZARA

Dizajn se ovdje može razumjeti kao misaoni proces, a ne kao proizvod.

Ideja prethodi formi, ali se u potpunosti ostvaruje tek kroz materijalnu intervenciju. Dekonstrukcija arhivskog komada nije čin destrukcije, već metoda čitanja. Rezanje, rastavljanje i ponovno sastavljanje funkcioniraju kao analitički alati, slični onima koje Jacques Derrida pripisuje dekonstrukciji teksta: značenje se ne briše, već se umnaža.

U tom kontekstu, pitanje originalnosti pomiče se prema pitanju autorstva.

Tko je autor recikliranog dizajna, izvorni dizajner, suvremeni autor ili sam proces transformacije?

Roland Barthesova teza o „smrti autora“ ovdje se pokazuje iznimno relevantnom: značenje ne proizlazi iz jednog izvora, već iz mreže odnosa, referenci i interpretacija. Reciklirani dizajn stoga funkcionira kao polifoni objekt.

Ekološka dimenzija dodatno komplicira ovu raspravu. Iako se upcycling često predstavlja kao održiva praksa, njegova prisutnost u luksuznom sustavu otvara pitanje performativne ekologije. Jean Baudrillard bi ovdje upozorio na opasnost simulacije: održivost može postati znak bez referenta, simbol koji proizvodi osjećaj etičnosti bez stvarne sistemske promjene. Ipak, čak i kao simulacija, ona proizvodi diskurzivni pomak.

Moda, kako piše Steele, posjeduje iznimnu sposobnost da apsorbira kritiku i pretvori je u stil.

No upravo ta sposobnost čini je relevantnim poljem teorijske analize. Reciklirani dizajn ne mora biti ni čista etička praksa ni puki marketinški alat; on je prije svega simptom suvremenog odnosa prema vremenu, materijalu i vrijednosti.

Stari dizajn, promatran iz suvremene perspektive, prestaje biti dovršen objekt. On postaje arhiv u pokretu, otvoren za reinterpretaciju i ponovno čitanje. Gilles Deleuze bi rekao da se ovdje ne radi o ponavljanju istoga, već o razlici u ponavljanju. Svaka rekonstrukcija proizvodi novu razliku, novi sloj značenja.

U tom smislu, reciklirani dizajn nije pitanje toga je li nešto novo ili staro, već kako novo nastaje iz staroga.

On razotkriva dizajn kao vremenski proces, a ne kao trenutak invencije. Moda se tako potvrđuje kao polje u kojem se ideje neprestano materijaliziraju, rastvaraju i ponovno sastavljaju, ne kako bi ponudile konačne odgovore, već kako bi održale prostor za pitanje.

ZARA

Zima, outdoor i uživanje oko Bohinja # skijanje na Vogelu i Soriškoj planini, s pogledom na fascinantan Triglav (kad nema magle)

Teorijski izvori i reference
1. Walter Benjamin, Umjetničko djelo u doba svoje tehničke reproduktivnosti (Das Kunstwerk im Zeitalter seiner technischen Reproduzierbarkeit)
Originalni esej izvorno je objavljen 1935. (tj. napisan i distribuiran u 1935–1936) u kontekstu teorijskih časopisa i antologija; radi se o klasičnom tekstu iz modernističke kritičke teorije.

2. Valerie Steele, Fashion and Style: From Haute Couture to Street Style, Bloomsbury
Ne postoji precizno izdanje s tim naslovom kao samostalna monografija u standardnim katalozima (moguće se radi o podnaslovu kolekcije ili poglavlju u etabliranim monografijama), ali Stevens Fifty Years of Fashion: New Look to Now (isti autoričin pregled mode “od visoke krojačke do uličnog stila”) je objavljen 1997. (Yale University Press).

3. Valerie Steele, The Museum of Fashion: A Research Agenda, Fashion Theory
To je rad/tematski članak u časopisu Fashion Theory: The Journal of Dress, Body & Culture, koji je pokrenut 1997. (Steele je osnivačica i glavni urednik od pokretanja).

4. Judith Clark & Amy de la Haye, Exhibiting Fashion: Before and After 1971, Yale University Press
Prvo izdanje knjige je objavljeno 2014. (na engleskom jeziku).

5. Roland Barthes, Smrt autora (franc. La mort de l’auteur)
Esej objavljen 1967. kao teorijski tekst u kontekstu poststrukturalističke kritike, često datiran upravo u tu godinu. (Postoji u knjizi Image – Music – Text 1977., ali sam esej potječe iz 1967.)

6. Jacques Derrida, Of Grammatology
Knjiga je prvo izdanje objavljena 1967.; to je temeljno djelo u dekonstrukcijskoj filozofiji.

7. Jean Baudrillard, Simulacra and Simulation
Originalno izdanje Simulacres et Simulation je objavljeno 1981.; englesko izdanje obično se datira u ranim 1980-ima (prijevod 1983), ali francuski original je 1981.

8. Gilles Deleuze, Difference and Repetition
Originalno izdanje (Différence et répétition) objavljeno je 1968.; to je jedno od Deleuzeovih najvažnijih filozofskih djela.

TTF GALERIJA # Tekstil kao medij memorije: suvremene interpretacije slavonskih ponjava u dizajnu tekstila