Zagrebačka modna dizajnerica Nataša Mihaljčišin u svom izložbenom salonu predstavlja kolekciju nastalu u suradnji s tkaljama iz autohtonih majanskih zajednica okupljenima u gvatemalskoj zadruzi Trama Textiles te uz podršku Zaklade ARQA iz Dubaija. Riječ je o projektu koji modu promatra kao transkulturalni prostor razmjene, a odjevni predmet kao rezultat susreta različitih sustava znanja, materijalnih praksi i ženskih iskustava.

U okviru dugogodišnjeg autorskog rada obilježenog istraživanjem konstrukcije i dekonstrukcije odjeće, tekstila i odnosa tijela i forme, Mihaljčišin ovdje ne polazi od ideje citiranja tradicije, nego od rada s tekstilom kao autonomnim nositeljem strukture i značenja.
Kako ističe dizajnerica, “tekstil nije neutralna podloga, nego aktivni jezik – on već ima svoju logiku, ritam i memoriju”.
Zadruga Trama Textiles osnovana je 1988. godine tijekom građanskog rata u Gvatemali kao organizacija koja okuplja tkalje iz majanskih zajednica. Danas djeluje iz Quetzaltenanga (Xela) kao isključivo ženska zadruga koja povezuje tkalje iz različitih regija zapadnog gvatemalskog visočja.
Njihova praksa temelji se na tradicionalnoj tehnici tkanja na tkalačkom stanu s pojasom (backstrap weaving), gdje je tijelo tkalje izravno integrirano u proces izrade tekstila, čime se ručni rad i fizička prisutnost upisuju u samu strukturu tkanine.

U ovoj kolekciji tekstil nije tretiran kao dekorativni element niti kao etnografski motiv, već kao nositelj kulturne i materijalne memorije. U toj razini rada, kako naglašava Mihaljčišin, “zanima me tekstil kao arhiv – ne kao slika tradicije, nego kao živa struktura koja nastavlja postojati kroz novi dizajnerski kontekst”. Ograničenost serije proizlazi iz same prirode procesa: sporog ručnog tkanja, preciznosti izvedbe i vremenske zahtjevnosti proizvodnje.

Projekt se razvija u trenutku kada modna industrija sve intenzivnije usvaja diskurs održivosti, dok se istovremeno rijetko bavi pitanjem rada, autorstva i odnosa unutar proizvodnog lanca. Ova suradnja, međutim, ne teži idealizaciji zanatstva niti njegovoj estetskoj instrumentalizaciji. Umjesto toga, inzistira na vidljivosti procesa, ravnoteži autorstva i priznavanju vremena kao ključne dizajnerske kategorije.
Suradnju je inicirala Zaklada ARQA iz Dubaija, pod vodstvom dizajnerice i poduzetnice Andree Yateem, s ciljem uspostave modela koji povezuju tradicionalne zanatske zajednice s međunarodnim dizajnom kroz dugoročno održive i ravnopravne strukture. Fokus Zaklade nije na humanitarnom okviru, već na ekonomskim modelima koji proizlaze iz kulturne prakse i zanatskog znanja, uz naglasak na autonomiji zajednica.
U tom smislu, kako ističe Mihaljčišin, “ovo nije projekt o interpretaciji tradicije, nego o zajedničkom prostoru stvaranja u kojem različite prostorne i vremenske stvarnosti koegzistiraju kroz materijal”. Svaki odjevni predmet postaje rezultat tog dijaloga – ne homogeniziranog, nego višeslojnog i fragmentiranog.

Kolekcija se sastoji od devet unikatnih komada: asimetričnog topa, prsluka, jakne, triju haljina-tunika, suknje i dviju torbi.
Svaki komad kombinira ručno tkane tekstile majanskih tkalja s konstrukcijskim intervencijama Nataše Mihaljčišin, uz ručno izrađene pletene i kukičane aplikacije koje dodatno naglašavaju taktilnost i slojevitost površine.

Modno i likovno gledano, riječ je o bazičnim siluetama koje tekstil stavljaju u prvi plan; on određuje fluidnost, pad i strukturu odjevnog predmeta – od haljina i tunika do prsluka, jakni i torbi. Igra linija – isprekidanih, punih i točkastih – gradi suptilnu etno referencu koja ne funkcionira kao citat, nego kao suvremena tekstilna apstrakcija. Koliko ljepote u tim stvarima, tako nosivo, suvremeno i utkano u vremenu.

Kolekcija je dodatno definirana i načinom proizvodnje: svaka tkanina zahtijeva dugotrajan ručni rad, a njezina transformacija u odjevni predmet podrazumijeva jednako zahtjevan proces konstrukcije i interpretacije. Time se dizajn pozicionira kao nastavak već postojećeg znanja upisanog u materijal.

Lice kampanje je model i influencerica Elena Dizdar, koju je u Zagrebu fotografirao Franjo Matković pod kreativnim vodstvom Romana Deckera iz Zaklade ARQA. Styling potpisuje Laura Bošnjak, dok je za make-up i frizuru zaslužna Magdalena Matković.










