Nova kolekcija Nataše Mihaljčišin, Veliki odmor, nastavlja autoričino dugogodišnje promišljanje mode kao kritičke prakse i prostora kulturne refleksije. Modna priča se pozicionira kao istraživanje odmora, igre i sporosti kao potencijalnih oblika otpora suvremenim režimima produktivnosti.
Polazište kolekcije nalazi se u fenomenu umora koji obilježava kasnokapitalističku svakodnevicu. Tijelo, koje je istodobno subjekt i objekt mode, danas je izloženo kontinuiranim zahtjevima optimizacije, vidljivosti i samoupravljanja. U tom kontekstu moda više nije samo sustav estetske reprezentacije, nego i mehanizam kroz koji se pregovaraju pitanja identiteta, poželjnosti i društvene vrijednosti.
„Čini se kako je umor postao dominantno stanje suvremenog čovjeka. Ne radi se o umoru kao posljedici fizičkog rada, već o iscrpljenosti proizvedenoj neprekidnim zahtjevima samoprezentacije i proizvodnje vlastite slike uspjeha. Tijelo više nije disciplinirano prvenstveno radom, nego potrebom da stalno potvrđuje vlastitu vrijednost kroz vidljivost i učinak. U tom smislu odmor ne promatram kao odsutnost aktivnosti, nego kao prostor privremene obustave kontrole i mogućnost uspostavljanja drukčijeg odnosa prema sebi, vremenu i vlastitoj tjelesnosti”, ističe Mihaljčišin.
Naslov kolekcije pritom priziva iskustvo školskog odmora kao vremenski i simbolički prostor izuzet iz logike rada.
Taj motiv postaje polazište za promišljanje zaigranosti kao metodologije dizajna, ali i kao načina otvaranja prostora za eksperiment unutar modnog sustava koji sve češće funkcionira prema pravilima tržišne predvidljivosti.
„Moda je povijesno bila prostor eksperimenta, pomicanja granica i proizvodnje novih estetskih jezika. Danas se, međutim, često čini zarobljenom vlastitim ekonomskim imperativima. Komercijalni interes nerijetko neutralizira upravo ono što je njezina najveća vrijednost – sposobnost da proizvede nešto doista novo. Zato me zanima pozicija onoga što nazivam ‘malom modom’: mode koja još uvijek dopušta rizik, improvizaciju i mogućnost pogreške. Kao i dijete, ona se prije svega želi igrati”, kaže autorica.
U formalnom smislu kolekcija razvija vizualni jezik koji odbacuje rigidnost i discipliniranje siluete. Konstrukcije sugeriraju lakoću, pokret i otvorenost, dok odjevni predmeti nastaju kroz procese koji afirmiraju vrijeme kao ključnu proizvodnu kategoriju.
Ručni vez, heklanje, pletenje i šivanje nisu tek dekorativni elementi, nego nositelji konceptualne strukture kolekcije. U vremenu obilježenom automatizacijom i ubrzanom proizvodnjom, takvi postupci uspostavljaju drukčiji odnos prema radu, materijalu i samom činu izrade.
Nastala kroz sate strpljivog ručnog rada, kolekcija valorizira zanatsko znanje i afektivnu dimenziju proizvodnog procesa. Svaki komad svjedoči o vremenu utkanom u njegov nastanak, podsjećajući da sporost može funkcionirati kao estetska, ali i politička gesta.
Posebnu likovnu dimenziju kolekcije čine pleteni i heklani komadi na kojima se razvija bogat sustav apstrahiranih floralnih motiva. Cvijet je ovdje organska forma prevedena u tekstilnu strukturu, ritam i volumen.
Slojevima pletenine, reljefnim površinama i ručno oblikovanim detaljima autorica gradi kompleksne kompozicije koje osciliraju između figuracije i apstrakcije. Koloristički, kolekcija istražuje širok spektar nijansi koje se prelijevaju od nježnih, gotovo akvarelnih tonova do zasićenijih kromatskih akcenata, stvarajući dojam slikarske obrade tekstila.
Fotografija: Jelena Janković
Model: Dora Pocedić
Styling: Romano Decker
Make up: Saša Joković
Frizura: Milena Maršić, salon Glamour
