Nataša je oduvijek voljela dekonstrukciju, jer kao kad netko rastavlja stari radio da bi vidio što je u njemu, tako naša art dizajnerica rastavlja i ponovno sastavlja tekstil. U ovom slučaju nije riječ o pletenini, po kojoj je Mihaljčišin poznata, već starim ručno tkanim plahtama koje su čuvale bake, davale ih generacijama, nadoštukavale, dodavale šlingeraje, vez, čipke i druge detalje kako bi one bile desetljećima u upotrebi.
Plahta je nekad bila od čistog pamuka i lana, a danas je gotovo nemoguće nabaviti, čime ona postaje svojevrsni luksuz. Svoju novu mini kolekciju čisto bijele stilske lakoće predstavila je u svom malom ateljeu na uglu Bauerove i Martićeve.
- Napravila sam 5 lakih komada, unikatnih haljina, od starih plahti od lana i pamuka, no prvo sam ih dekonstruirala i složila unikate, neponovljive kreacije. Nešto sam nabavila od bake i mame, nešto preko poznanstva, jer teško ih je danas naći – komentirala je Nataša.
Svaka kreacija ima određenu emotivnu priču, jer prenosila se ta plahta generacijama, pazila poput zlata i najveće dragocjenosti. A sada im naša kreativka daje novi život, jer zna kako je to mjesto gdje se susreću uspomene, emotivni luksuz, povijest, art i budućnost odijevanja. Naime, moda u zadnje vrijeme inzistira na održivosti, a ona je u tome majstorica s pričom, koja inzistira na posebnosti te je jedna od pionira slow fashion mode na ovim područjima.
