Mare Milin i Charlie design donose novu kampanju. RAY OF LIGHT zapravo su tri priče u jednoj.
- Nekim čudom dobivena zraka svijetla, dala je snažan naboj cijeloj priči i dodatno istaknula teksture crne kolekcije te svijetlu put modela. Upotreba kontrastnih materijala snažno je podcrtana zrakom svjetla te osim estetskog dojma ima i jasno simbolično značenje - izjavila je Loredana Bahorić o kampanji, koju je Mare snimila u ogledalu.
Ovdje vidimo dvije priče koje se isprepliću i treću - onu koja nastaje zajednički, od te dvije, vizualnom simbiozom.
Prva priča je, naravno, dizajn Loredane Bahorić i njezin suptilni dark izričaj, nježan i ponekad avangardan, koji tijelo vidi kao vrlo elegantu cjelinu.
Nadalje, tu je sklonost crnoj, odnosno apsolutu boje, koju koristi za svoje likovne plohe kojima se igra. Prozirno i puno te dinamika oštrih i blagih rezova njezina je igra. Tekstil u njezinom dizajnu poprima dramatičnost ili nas pak umiruje svojim nježnim padom. Tijelo je u njezinoj odjeći ponekad samo nositelj, skulpture Charlie designa imaju glavnu riječ. Ipak, tu su i stvarni ljudi koji ih nose, žive u njeznoj odjeći, obožavaju taj 'pomaknuti' dizajn koji podrazumijeva inovaciju oblika, obično su to neke kreativne osobnosti likovi ili oni koji od odjeće žele - nešto više.
Druga priča je fotografija Mare Milin. Autorica koja je sklona analognoj fotografiji računa na tu atmosferu specifičnu za modnu avangardu
... u kojoj je odjeća samo dio priče te se referira i na neki emotivni okvir, gotovo kao da gledatelja poziva na sudjelovanje. Osjećajno, naravno. Mare je na našoj sceni autorica čiji je izričaj specifičan, kod nje svaka priča ima taj emotivni moment, ponekad može biti i sjetan, svakako ima tu notu koja nas duboko dira, pa se pitamo što još stoji iza te fotografije, što je autorica iza foto aparata pritom mislila. Ona je storyteller vizualne komunikacije te s nama progovara na osebujan, privatan način. Jer, ima nešto u načinu na koji svatko od nas promatra fotografiju, kao da ulazimo autoru u um, on nam svašta njome otkriva - na nama je da je pročitamo ili ne.
Treća priča je njihova suradnja. Loredana i Mare kroz sezone su osmislile neku specifičnu simbiozu...
... stvorile su artistički entitet koji spaja njihove emotivne okvire u odijevanju, odnosno iza foto kamere. I fotografija i odjeća su tu jednako bitne. Ta fotografija te odjeće je osjećajna, nježna, romantična, iako gledatelj naravno stvara i vlastitu viziju, koja spaja njihove dvije. U ovoj je priči model odjeven u nježnu tamnu kreaciju koja ponegdje otkriva kožu, a brezvremenska ženstvenost ipak nam najavljuje mekoću tekstila. Na model pada zraka sunca, evocirajući film noir, pomalo dramtična nota kao da nas upućuje da se radi o liku neke emocionalne drame ili prolaska kroz bitne životne promjene. A kakve će nam to emocije oblikovati ovisi o svakom od nas, svaka osoba će iz vlastitog emotivnog bazena izvući nešto što mu znači. Pa bilo to i sjetno, melankolično. Pa ćemo doživjeti mikro katarzu, gledajući u te fotografije te se možda čak suočiti s nekim emocijama koje su duboko skrivene u nama. Kad se upustimo u takve misli, fotografija postaje ogledalo našeg unutarnjeg svijeta. I tako dvije autorice, jedna modna, druga fotografska, donose još jednu foto čaroliju i kampanju koja čini razliku.
