Josip Joško Tešija, art model, muza i umjetnik održao je performans "Procesi preobražaja", postavljen u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar. U ovoj snažnoj umjetničkoj izvedbi, Tešija je spojio kazalište, pokret i duboku introspektivnu povezanost s djelima Franza Kafke, prenoseći slojevitu priču o ljudskoj borbi, izopćenju i oprostu.
Posebnu simboliku performansu dao je kukac, odnosno žohar, kojeg je za ovu izvedbu izradio renomirani umjetnik Dimitrije Popović. "Žohar je ključan simbol u Kafkinom djelu 'Preobrazba'. Njegova prisutnost na sceni vizualizira unutarnji kaos i otuđenje s kojima se suočavao Kafka, ali i svaki pojedinac koji prolazi kroz vlastiti proces preobražaja," objašnjava Tešija.
Neizostavan aspekt performansa bila je i kostimografija, za koju je zaslužna modna dizajnerica Nada Došen. "Nada ne dizajnira samo odjeću, ona stvara priče kroz tkanine. Njena preciznost u konstrukciji odijevanja i osjećaj za umjetnost ključni su za ovakve projekte," ističe Tešija. Kostimi u performansima poput ovoga nisu samo vizualni elementi, već postaju produžetak umjetnikove ideje i emocije. "Odijevanje je ovdje umjetnost. Svaki šav, svaka tekstura prenosi emociju i produbljuje priču," dodaje, naglašavajući kako je suradnja s Došen obogatila više njegovih izvedbi.
Suradnja među umjetnicima u ovakvim projektima ključna je jer stvara sinergiju koja omogućuje duboko povezivanje publike s izvedbom. "Performansi poput ovog zahtijevaju blizinu i uključenost publike," kaže Tešija. "Kada su gledatelji dio izvedbe, kada su u toj neposrednoj blizini, mogu se suočiti s vlastitim emocijama, proživjeti katarzu i doći do spoznaja o sebi." Takvi trenuci omogućuju i publici da kroz umjetničko iskustvo prođe kroz proces svojevrsnog "čišćenja", dotičući se dubljih aspekata svog bića.
"Kafka je bio izopćen, odbačen zbog svojih djela i bolesti, a ipak je ostao ustrajan," kaže Tešija, naglašavajući da je njegova izvedba posveta piscu čija su djela bila ispred svog vremena. "Njegov život nosi univerzalnu poruku oprosta. Inspirira me njegova snaga da prihvati sudbinu i nastavi stvarati, unatoč svemu."
Tešijine pripreme za svaki performans zahtijevaju duboku emocionalnu i fizičku koncentraciju. "Svaki pokret na sceni nosi značenje," objašnjava. "Kada zgrčim ruku, to je obitelj kojoj opraštam. Kad podignem ruku visoko, to je oprost sestri. Svaki detalj, od pokreta do izraza lica, ima poveznicu s Kafkinim životom." Zahvalan što mu je u koreografiji pomogao ravnatelj baleta HNK, Leonard Jakovina. Za make-up se pobrinula Ivana Bilandžija-Billy, vizažistica koja bojama na licu pristupa na umjetnički način te oslikava nevidljive rane i pukotine emotivnog Tešijinog bića.
Reakcije publike bile su iznimno emotivne. "Ljudi su mi prilazili sa suzama u očima, govoreći kako su se prepoznali u tim scenama. Jedan gospodin mi je rekao: 'Proživio sam Kafku. Vaš performans me podsjetio na vlastiti život.' Takvi trenuci potvrđuju koliko je Kafka i danas suvremen." I sam je Tešija danima nakon toga pod dojmom, kao da je u sebi pokrenuo neki proces, emotivni probražaj koji ostavlja trag.
Tešija naglašava kako je povezanost umjetnosti i publike temeljna za ovakve projekte. "Kada publika postane aktivni promatrač, kada osjeća pokret i poruku u neposrednoj blizini, otvaraju se nove dimenzije doživljaja. Oni ne dolaze samo gledati, već sudjelovati – prepoznaju se, suočavaju sa sobom, osjećaju i čiste se," objašnjava umjetnik.
Na kraju, njegova izvedba nije samo hommage Kafki, već i poziv na promišljanje o društvu i obitelji. "Kafka nije samo priča o boli i izopćenju; to je priča o nama, o tome kako se društvo i obitelj odnose prema pojedincu. To je priča o oprostu, o preobražaju, o životu koji uvijek iznova traži smisao," zaključuje Tešija.
Foto Maroje Vučićević
