Ines Barić kolekciju DEMD42’ temelji na izrazito intimističkom pristupu modnom oblikovanju, gdje osobno obiteljsko iskustvo postaje polazište za istraživanje memorije, prolaznosti i emocionalne povezanosti između generacija.

Odnos s bakom oboljelom od demencije autorica prevodi u modni jezik koji ne funkcionira samo kao estetska cjelina, nego kao svojevrsni emocionalni arhiv – prostor u kojem tekstil, ručni rad i odjevni detalji postaju nositelji sjećanja.

U utorak, 5. svibnja 2026., u Francuskom paviljonu Studentskog centra održano je 11. izdanje DIPMOD-a – završne modne revije diplomskih kolekcija studenata modnog dizajna Tekstilno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Ovogodišnje izdanje donosi snažne autorske koncepte koji progovaraju o intimi, socijalnoj nepravdi, tijelu i suvremenom poslovnom identitetu, a program po prvi put obogaćuju i gosti s Naravoslovnotehniške fakultete u Ljubljani. Prof. art. dr. sc. Jasminka Končić i dr. sc. Duje Kodžoman zaslužni su za mentoriranje radova budućih dizajnera.

Kolekcija se pritom dotiče i šireg fenomena suvremene fascinacije “granny” estetikom, koja posljednjih godina postaje jedan od važnijih modnih i vizualnih izričaja.

No ovdje se ne radi o trendovskoj romantizaciji bake kao stilske figure, nego o autentičnom, subjektivnom i neponovljivom iskustvu promatranja vlastitih predaka kroz odjeću, teksture i predmete svakodnevice.

Kada dizajner posegne za obiteljskim tekstilnim arhivima, starim ručnim radovima, pletivom ili naslijeđenim odjevnim predmetima, moda prestaje biti samo vizualna forma i postaje intimna analiza identiteta, sjećanja i emocionalnog nasljeđa.

Ovakve kolekcije nose snažnu autorsku subjektivnost. One ne pokušavaju univerzalizirati iskustvo, nego ga oblikuju kroz osobni pogled – kroz način na koji autor pamti baku, njezine geste, način odijevanja, teksture doma ili osjećaj sigurnosti koji određeni komad odjeće evocira. Takav pristup modi otvara prostor za reinterpretaciju tradicionalnih tehnika poput pletenja, heklanja, veza i ručnog šivanja, koje unutar suvremenog dizajna više ne djeluju zastarjelo, nego izrazito emotivno i taktilno.

Kod Ines Barić posebno je važna upravo ta transformacija svakodnevnih, gotovo kućnih elemenata u konceptualni modni izraz. Krojevi koji podsjećaju na pregače, šalove ili slojevitu kućnu odjeću evociraju bakinu prisutnost bez doslovne reprodukcije. Pletenina demonstrira vintage u suvremenom, total look kontekstu. A izrazi njezine bake, tehnikom su vezenja aplicirani na marame. 

Kod ovakvih kolekcija, nije nužno ključno da se ta osoba, u ovom slučaju baka, odijevala, na taj način. Već je poanta da se sami kodovi i elementi koje danas povezujemo s granny stilom, reinterpretiraju i koriste kao jezik za izražavanje neke osobne situacije, traume, sjećanja... Tako da je taj jezik razumljiv i na općoj razini, u našoj kulturi. 

Istovremeno, takve kolekcije otvaraju i pitanje prolaznosti.

Demencija u ovom slučaju nije prikazana isključivo kao bolest, nego kao stanje fragmentiranog sjećanja, pri čemu odjevni predmet postaje način očuvanja identiteta osobe koja polako nestaje iz vlastite memorije. Moda se tako transformira u emotivni medij, gotovo dokumentaristički prostor u kojem tkanina, pletivo, šal ili ručno izrađen detalj nose značenje koje nadilazi samu estetiku.

U tom smislu DEMD42’ pokazuje kako suvremeni modni dizajn sve češće funkcionira kao osobna naracija i emocionalna studija, a ne samo kao proizvod ili trend. Upravo kroz subjektivnost, sentimentalnost i povezanost s obiteljskim nasljeđem nastaje njegova autentičnost – ona koju nije moguće reproducirati jer proizlazi iz stvarnog iskustva, intime i osobnog sjećanja. 

Fotografije potpisuje Zvonimir Ferina, uočitelj trenutaka koje valja zamrznuti u vremenu i prostoru za daljnje proučavanje, analizu i pisanje hrvatske modne povijesti.

Za produkcijski segment revije zaslužni su Talia Model i Silva Stojanović Makeup Academy, dok su frizure realizirali učenici Obrtničke škole za osobne usluge pod stručnim vodstvom svojih mentora.

Kako ističe mentor Duje Kodžoman: „Iznimno sam ponosan na reviju kojom smo potvrdili ulogu ove platforme u mapiranju najtalentiranijih mladih dizajnera stasalih na Tekstilno-tehnološkom fakultetu. Posebno me veseli uključivanje diplomanta iz Ljubljane, čime se otvara prostor za međunarodnu razmjenu ideja i estetika. Iza svake kolekcije stoji dug i temeljit mentorski proces, a upravo su ti slojevi – često nevidljivi u brzini modne revije – ono što čini srž DIPMOD-a. Tako su, primjerice, u kolekciji Sofije Varge svi uzorci autorski dizajnirani i digitalno tiskani, dok su radovi drugih diplomantica nosili jednako snažne osobne i društvene narative – od intimnih obiteljskih priča do kritike suvremenih društvenih struktura. DIPMOD tako potvrđuje dizajn kao prostor eksperimenta, intelektualne artikulacije i vrhunske izrade.”

DIPMOD_11: pobjednica SOFIJA VARGA s kolekcijom TIHI NABOR. Drapiranje ne koristi isključivo kao dekorativni element, nego kao alat oblikovanja psihološkog dojma