Izložba “30 godina Univerzijade '87” otvara se ovaj četvrtak, 7. prosinca 2017. u 18 sati u Tehničkom muzeju Nikola Tesla, Savska cesta 18, Zagreb. Izložba ostaje otvorena do 4. veljače 2018. Organizatori su Tehnički muzej Nikola Tesla i udruga Random.
Te 1987. godine, bio sam prvašić i nisam baš previše znao o Univerzijadi – prisjeća se autor izložbe, Igor Novaković - ali sam znao da je u moj grad i život stigao Zagi, sveprisutna i simpatična vjeverica u svim veličinama, oblicima i okusima (čokolada, kaogume, sladoled ...). Pjesma Trešnjevačkih mališana „Zag Zagi Zagreb“ nije mi izlazila iz glave, svirala je stalno na radiju, pjevala se u stanu, u autu, na igralištu, u školi ... A kad smo kod škole, na školskoj torbi je bio Zagi bedž, u torbi su bile Zagi bilježnice, plava pernica sa Zagi prišivkom, u pernici Zagi olovke. Ipak, najdraži Zagi bio je bijela plišana igračka - .
Igor Novaković, autor izložbe
I tako te 1987., sve je bilo u znaku Zagija, a onda je završila Univerzijada '87 i dok smo Grad i ja rasli i bivali sve veći, Zagi je ostao u 1987. i odlazio sve više u zaborav ... Godine 2012. bio sam slučajni prolaznik na jednom sajmu i tamo sam ugledao bijelog plišanog Zagija. Istog kakvog sam imao kao klinac. Gledao sam ga, prljavog i prašnog, ali taj njegov osmijeh pun radosti me istog trena vratio u dane bezbrižnog djetinjstva. Kupio sam ga i pomislio: „Što je sa Zagijem, je li još uvijek živ, može li ga se igdje kupiti?“. Nisam imao mnogo uspjeha u traženju odgovora, zapravo, rezultati su bili vrlo skromni pa sam odlučio Zagija i Univerzijadu '87 oteti zaboravu.
S vremenom je moja kolekcija predmeta vezanih za Univerzijadu '87 rasla. Iznenađujuće je koliko je mnogo predmeta vezano uz Univerzijadu '87 i Zagi maskotu! Uspio sam ih, manje-više, prikupiti sve i odlučio ih pokazati u povodu 30. godišnjice održavanja te sportske manifestacije. Jer Zagi i Univerzijada '87 su unijeli radost u moj grad i moje djetinjstvo i smatram da je red da im zahvalim, barem izložbom.
Mirko Novosel, glavni tajnik Univerzijade '87: - Zagi je navršio 30 godina i još uvijek je u sjećanju brojnih Zagrepčana. Ta maskota zagrebačke vjeverice ostala je simbol velikog preobražaja grada Zagreba. Kada smo krenuli u bitku za dobivanje Univerzijade, cilj i želja nam je bila riješiti probleme športske infrastrukture koja je u Zagrebu bila katastrofalna. Bez zimskog bazena, s uništenom Šalatom i bez adekvatnih dvorana. Znali smo da samo velika športska priredba može pomoći u rješavanju tih problema. Vodili smo veliku bitku da pobijedimo gradove velikih sila (SAD, Indija i Australija) i na kraju uspjeli. Prva nam je namjera bila športska infrastruktura, da bi nakon toga preuzeli i brigu za obnovu grada, a tu su postignuti fantastični rezultati na zadovoljstvo i ponos našeg naroda - .
Nedeljko Dragić, autor maskote Zagi, München, 15. i 16. 11. 2017.: - poštovani, ovo je kopija skice koja je zbog kratkoće vremena nastala na dan (i dan poslije) moje operacije desnog oka, uz pomoć samo lijevog oka. Nisam mogao, kao što ste željeli, nacrtati ZAGIJA starijeg za 30 godina, a da usput ne ispričam i neku priču… Ona je jasna pogledom na crtež ... Crtaći pribor odavno sam spakirao zbog povratka u Zagreb pa je ova skica rađena običnom olovkom, jedino što mi je preostalo od „alata“ za crtanje … - . Ipak, Nedeljko Dragić na kraju je nacrtao definitivni crtež i on se može vidjeti na izložbi u Tehničkom muzeju Nikola Tesla od 7.12.2017. - 4.2.2018.
Autor izložbe: Igor Novaković
Autor postava: Igor Novaković, Suzana Sever i Marijo Zrna
Producent izložbe: Marijo Zrna
Grafičko oblikovanje: Jovica Opačić
O izložbi i Univerzijadi:
Iz želje za očuvanjem suvenira Zagija autor izložbe i kolekcionar Igor Novaković krenuo je u skupljanje suvenira vezanih za tu maskotu. S vremenom se tematika proširila na medalje, plakate, marame, priznanja, plakete, ambalažu sponzora i niz drugih proizvoda koji su izrađeni za samu manifestaciju, ali i kojima su domaće tvrtke pratile i promovirale te sponzorirale Univerzijadu. Riječ je o više od tisuću izložaka koji svjedoče o veličini događaja i koji su dijelom javnosti predstavljene upravo ovom izložbom.
Danas, trideset godina od održavanja Univerzijade u Zagrebu, niz kulturnih, infrastrukturnih i sportskih objekata i sadržaja važan su i neizostavan dio našeg života, što je dodatan razlog da je se prisjetimo izložbom kolekcije memorabilija posvećenih ovoj ”zagrebačkoj priči”.
Od 8. do 19. srpnja 1987. godine, u Zagrebu su održane 14. međunarodne studentske sportske igre Univerzijada ‘87. Pod geslom “Svijet mladih za svijet mira” i u znaku Dragićeve simpatične vjeverice ”Zagija”, 122 reprezentacije s 6423 sportaša i službenih osoba sudjelovalo je u dvanaest sportova. Zagreb je tada nakratko postao centar svijeta i domaćin najveće sportske manifestacije održane do tada na ovim prostorima. Uz to bila je to i najveća organizirana Univerzijada do tada uopće.
Održano je ukupno 1.299 natjecanja u 130 pojedinačnih disciplina i na 6 turnira dok su se pripreme i treninzi, zajedno s natjecanjima, održavali na 26 sportskih objekata u Zagrebu i 14 objekata u gradovima suorganizatorima. Najviše medalja osvojili su sportaši SAD-a za kojima su slijedili SSSR te Rumunjska.
O veličini događaja govore i brojke. Ukupno je na Univerzijadi bilo akreditirano 43.975 osoba. O njoj je izvještavalo 1570 novinara. U prijevozu je korišteno 225 autobusa i minibusa, 722 osobna vozila i 72 putnička kombi vozila. Tehnička podrška bila su 3 velika računalna servera tvrtke IBM, 750 osobnih računala, 450 printera, 800 radio stanica, 600 pagera, 8200 telefona – od čega 200 induktorskih. Na Univerzijadi je radilo ukupno 25.682 volontera! Zahvaljujući Univerzijadi Zagreb je u tom kratkom periodu ostvario ukupno 100.000 noćenja.
Zagrebačka Univerzijada smatra se najvećom sportskom manifestacijom održanom u Zagrebu i Hrvatskoj. Bila je to ujedno i najmasovnija do tada održana Univerzijada. No, ona nije bila samo veliko sportsko događanje nego je značila intenzivnu izgradnju i obnovu sportske, kao i cjelokupne gradske infrastrukture, okvir za niz važnih kulturnih događanja dugoročnog dosega.
Spektakularno otvaranje igara u režiji Paola Magellija, 8. srpnja 1987., na kojemu je sudjelovalo oko 12.500 sudionika, održano je na Dinamovu stadionu pred 50.000 gledatelja. U kreiranju programa otvaranja i zatvaranja igara sudjelovao je niz uglednih umjetnika iz cijele države.
Među izgrađenim sportskim objektima izdvajaju se sportski centar na Jarunu, kompleks bazena Mladost, dvorana Cibona. Obnovljeni su sportski centar Šalata, stadion Dinamo, niz sportskih objekata u Zagrebu i gradovima suorganizatorima: Bjelovaru, Čakovcu, Jastrebarskom, Karlovcu, Kumrovcu, Petrinji, Sisku, Varaždinu i Svetom Ivanu Zelini.
Gradska infrastruktura obogaćena je obnovljenim studentski domovima Stjepan Radić i Cvjetno naselje, novim autobusnim kolodvorom i obnovljenim željezničkim kolodvorom, uređenjem niza pročelja u središtu grada, osobito na Trgu bana Jelačića, izgradnjom Centra za automatsku obradu podataka, otvaranjem niza novih trgovina, obnovom i otvaranjem novih hotela.
Otvoren je Omladinski kulturni centar u Teslinoj s obnovljenim Zagrebačkim kazalištem mladih i nizom novih sadržaja, zaživjela je Tkalčićeva ulica kao atraktivno mjesto večernjih izlazaka.Univerzijada nije bila samo sportsko natjecanje. U razdoblju za vrijeme te neposredno prije i nakon Univerzijade, u gradu je održano pedesetak koncerata, niz predstava i izložbi, otvoren je Muzej ”Mimara”, održano je prvo izdanje međunarodnog kazališnog festivala Eurokaz koji će postati relevantan u svjetskim razmjerima. Sve to za cilj je imalo predstaviti Zagreb, ljude i cijelu svoju zemlju gostima i sudionicima sa svih kontinenata.
U Zagrebu je za vrijeme Univerzijade rođen petmilijarditi stanovnik planeta Zemlje, što je obilježeno svečanim koncertom kojemu je prisustvovao i tadašnji glavni tajnik UN-a, Péres de Cuéllar. O angažiranosti građana svjedoči i brojka od 25.682 volontera koji su sudjelovali u programima Univerzijade.
Tehnički muzej Nikola Tesla, kao Muzej kojem je Grad Zagreb osnivač i kao jedan od najprepoznatljivijih zagrebačkih muzeja, rado se odazvao autorovom pozivu da se upravo tu, pored „dvorane Cibona“, uključi u realizaciju izložbe kolekcije memorabilija kao podsjećanja na jednu od najpozitivnijih ”zagrebačkih priča”.
