- Humanitarni ultramaraton trčim za Udrugu KAS Sisak, Udrugu Kolibrići i za pučku kuhinju na Sv. Duhu - Marko Cindrić.
Cilj mi je prikupiti 150 000 eura svojim pothvatom.
Svima po 50 000 eura.
Udruzi KAS Sisak (www.kas-sisak.hr) za sanaciju upravne zgrade, štale, pristupnih staza jahalištu, prostorija za volontere, sanitarni čvor, za uređenje kanala za lonžiranje, za uređenje manježa, električne pastire.
Udruzi Kolibrići (kolibrici.hr) za Molly odijelo, pomagala za kupanje i tuširanje, rezervne aspiratore, sklopivo podvozje za kadu, TOMATIS terapiju, terapiju elektrostimulacije jezika, terapijski tricikl, Brillo hodalicu.
Pučkoj kuhinji (www.ofmconv.hr/pucka-kuhinja-na-svetom-duhu) za rashladni sustav od kojeg svakodnevno ovisi 400 ljudi.
Kako podržati akciju? KLIK Kako podržati akciju? KLIK
Na njegovoj su sajtu i vježbe koje je radio, kako bi postao maratonac, odnosno kako bi se fizički i psihički pripremio za ekstremne napore.
A KAKO JE SVE POČELO?
tekst prenesen s Markovog linka
Na njegovoj su sajtu i vježbe koje je radio, kako bi postao maratonac, odnosno kako bi se fizički i psihički pripremio za ekstremne napore.
Marko Cindrić Blog 22. 05. 2023.
MOSA BAVLJU 64000
Na Rebru sam i čekam svoj red da mi izvade krv za antigangliozna tijela
kao nastavak mog liječenja vezano uz dijagnozu koju sam imao prije tri mjeseca.
Nakon dva mjeseca napokon sam došao na red za vađenje krvi i crko bi od dosade i klaustrofobije da nisam poneo knjigu sa sobom "Rođeni za trčanje" od Christophera McDougalla. Priča o ultramaratonu u Bakrenim kanjonima me toliko odvojila od stvarnosti da sam imao osjećaj da jurim zajedno s Scottom Jurekom, Tarahumarama i svim sudionicima tog magičnog događaja. U sebi sam urlao od sreće jer sam uronio u bazen slobode i veselja. Osjetio sam slobodu i podršku i nevjerojatnu ljubav tog događaja i svih ljudi koji su tamo navijali.
Od kad mi je Prka moj dugogodišnji frend prije par mjeseci rekao da trči 4 ili 5 km na nasipu sporim ritmom nešto u meni mi je reklo da to moram probati.
Moje trčanje do tada je bilo dosta jakim ritmom i to kratka dionica od 4 km i to bi me zadovoljilo. Kada sam probao ovaj slabiji ritam u kojem sam mogao kontrolirati disanje nešto u meni se prelomilo.
Noge me nisu boljele, uživao sam u svakom koraku, odjednom je trčanje postalo za mene takva sloboda o kojoj nisam mogao ni sanjati. Nakon 5km nisam više bio u glavi. Vidio sam rijeku, čuo sam ptice i miris livade ispunio mi je nosnice. Toliko mi je bilo lijepo da sam istrčao 8km što je daleko veća kilometraza koju sam do tada istrčavao.
Toliko sam uživao u svakom koraku da sam imao osjećaj da mogu trčati do Australije. Nisam neki trkač, niti me trčanje nešto posebno do tog trenutka posebno zanimalo. Bilo mi je tu i tamo dobar cardio dodatak na moje druge treninge koji su bili statičniji pa mi je malo bježanja uvijek razbijalo rutinu.
Taj trk od 8km kao i gluma prije dvadeset godina donio mi je iskreni kes na lice. Već neko vrijeme sam tražio izazov koji će biti toliko velik i sulud da će zvučati apsolutno neshvatljivo svima oko mene i meni, a od mene će tražiti sve moje mogućnosti i znanje koje tek moram svladati.
Kopalo me već duže vrijeme da želim dati svoje tijelo i svoje sposobnosti društvu u kojem živim jer znam da je to ispravan način. Dati a ne tražiti ništa nazad me oduvijek ispunjavalo, a to sam intenzivno i osjetio u svom životu kada su mi ljudi pomogli da završim studij glume u Engleskoj.
Kada ti netko da sebe, svoju energiju, svoje sposobnosti samo zato jer mu to srce govori je po meni bit čovjeka i vjerujte mi, to se ne zaboravlja.
Ljubav radi ljubavi.
Život me doveo do stanice da dam ljubav nazad.
Prije nego kažem o čemu je riječ moram spomenuti još par događaja koji su vodili ka toj magično suludoj ideji i odluci u mojoj glavi.
Pročitao sam govor Johna F. Kennedya iz 12. rujna 1962. godine od kojeg sam pustio suze jer me nevjerojatno inspirirao. Našao sam ga u knjizi “Životni napon” Brandona Burcharda na koju se stalno referiram i o kojoj stalno govorim.
Ovo je govor:
“Odlučujemo poći na Mjesec. Odlučujemo u ovom desetljeću poći na Mjesec i činiti druge stvari, ne zato što su jednostavne, nego zato što su zahtjevne, zato što će taj cilj služiti organizaciji i mjerenju naših najboljih energija i vještina, zato što smo voljni prihvatiti taj izazov, izazov koji ne želimo odgađati, izazov u kojemu namjeravamo pobijediti, kao i u drugima.
Istina je da nas sve to stoji mnogo novca… troškovi svemirskog programa uskoro će porasti… jer smo taj program postavili za visok nacionalni prioritet – iako uviđam da je to u određenoj mjeri čin vjere i vizije jer ne znamo kakve nas dobrobiti čekaju.
Ali, sugrađani moji, kad bih rekao da ćemo na Mjesec, 386000 kilometara daleko od kontrolne postaje u Houstonu, poslati golemu raketu višu od devedeset metara, dugačku kao igralište za ragbi, načinjenu od novih metalnih slitina, od kojih neke nisu bile izumljene, i koje mogu podnijeti nekoliko puta višu temperature te pritisak nego što je ikada doživljeno, sastavljenu preciznije od najboljeg sata, koja nosi svu opremu potrebnu za pogon, usmjeravanje, upravljanje, komunikacije, hranu i sve potrebno za preživljavanje, na neiskušanoj misiji prema nepoznatom nebeskom tijelu, da bismo je potom vratili na Zemlju, u čiju će atmosferu ući brzinom većom od 40000 kilometara na sat, uzrokujući temperature otprilike upola manju od temperature Sunca – gotovo vrelu kao što je danas ovdje – I učiniti sve to, te učiniti to dobro i to prije završetka ovog desetljeća – tada smo zacijelo odvažni.
Slavnog britanskog istraživača Georgea Mallorya, koji je umro na Mount Everestu, prije mnogo godina upitali su zašto se želio popeti na taj vrh. Odgovorio je:”Zato što postoji.”
Pa, svemir postoji i mi ćemo ga osvojiti, kao što postoje ne samo Mjesec i planeti nego i nove nade usmjerene znanju i miru. Dok stoga plovimo, tražimo Božji blagoslov za najopasniju i najveću pustolovinu u koju je čovjek ikada krenuo.
Predsjednik John F. Kennedy, 12. Rujna 1962.
Otišao sam u Sisak do samostana Sv.Antuna Padovanskog gdje je odnedavno moj prijatelj fra Ivan Bradarić i s njim dogovorio nastavak projekta Sv.Ante. Prvi dio smo radili prošle godine u Šibeniku i on se sastojao isključivo od rekreacije životnih točaka Sv.Antuna kroz fotografije Zorana Škugora. Ovaj put rekreirati ćemo dijelove propovijedi izvedbeno i to 11. lipnja 2023.
Kada sam se vratio iz Siska uzeo sam ni sam ne znam zašto svoju malu crvenu bilježnicu u koju zapisujem ideje i tu vidio da sam si zapisao još prošle godie ideju humanitarnog performansa kojeg sam htio izvesti u Šibeniku, ali do toga nije došlo.
Kako sam pročitao tu rečenicu, puzzle su sjele na svoje mjesto i odmah sam napisao sms poruku fra Ivanu u kojem sam mu rekao da želim humanitarno istrčati ultramaraton od 64km.
Od Sv. Duha u Zagrebu – Crkve Sv. Antuna Padovanskog do njega u Sisku – Samostana Sv. Antuna Padovanskog i to za djecu i siromašne. Odmah mi je odgovorio i rekao da imam njegovu punu podršku.
Dok ovo pišem ježim se od ideje. Rekao sam si da ću naći organizacije za koje ću trčati i jako brzo donio odluku da ću trčati za Udrugu KAS Sisak, udrugu Kolibrići i za pučku kuhinju na Sv.Duhu.
Čuo sam se telefonski sa svima i to je bilo to.
Cilj mi je prikupiti 150 000 eura svojim pothvatom.
Svima po 50000 eura.
Udruzi KAS za krov pod kojim će moći djeca imati terapije tokom cijele godine.
Kolibrićima za lijekove i opremu.
Pučkoj kuhinji za 10000 obroka, što je hrana za jedan mjesec.
Ne mogu još početi prikupljati novac jer je jako puno ljudi iskoristilo humanitarne događaje u zle svrhe, tako da se zakon postrožio. Račun ću otvoriti mjesec dana prije samog trka a on će biti u tjednu prije cvjetnice 2024. Godine.
Utrka se zove “MOSA BAVLJU 64000” ILI “SAMO LJUBAV 64000.”
Dogovorio sam suradnju s legendarnim trenerom Draganom Jankovićem iz AK Sljeme koji će mi na jesen/zimu pomoći složiti plan kako da poboljšam trčanje i dođem do veće kilometraže u nogama.
Da bi netko postao maratonac potrebne su najmanje dvije godine, a ovo je udaljenost maratona i pol uz pripreme od godinu dana.
Velik zalogaj, na granici nemogućeg, ali ako uspijem pomoći ću stotinama ljudi.
Od kad sam krenuo u ovaj pothvat osjećam se ni više ni manje nego kao zmaj. Sretan sam čovjek.
Želite promijeniti svoj život?
Ponovo budite odvažni.
Pronađite svoj Mjesec.
Krenite prema nečemu toliko velikom i uzbudljivom da je nezamislivo vama i svima oko vas.
Budite dovoljno hrabri da biste djelovali, iskušavali, doživljavali neuspjehe, ponovno ustajali, ponovno doživljavali neuspjehe, sramotili se zbog pokušaja, ponovno doživljavali neuspjehe, ponovno ustajali i smiješili se te nastavljali dalje – to je put hrabrosti i jedini pristup promjeni koji će pojačati vaš naboj i pomoći vam uistinu pokrenuti vlastiti život.
