Kazalište Trešnja i ove sezone donosi nove predstave temeljene na klasičnim bajkama i pričama, a prvi premijerni naslov za one najmlađe adaptacija je bajke braće Grimm, Ivica i Marica! Režiju potpisuje Lea Anastazija Flegar u suradnji s dramaturginjom Nikolinom Rafaj, a predstava će na zanimljiv način otkriti pozadinu svima poznate priče o bratu i sestri.
Predstava Ivica i Marica premijerno će biti izvedena 8. studenoga 2019. Reprizne izvedbe su na repertoaru kazališta Trešnja 9., 10., 23. i 24. studenoga.
U ulozi Ivice i Marice nastupaju Silvio Mumelaš i Dubravka Lelas, a u ostalim ulogama Hrvoje Barišić, Ivana Bakarić, Radovan Ruždjak, Matija Čigir, Ana Vučak Veljača, Kruno Bakota, Paško Vukasović, Luka Bulović.
Režiju potpisuje Lea Anastazija Fleger, a dramaturgiju Nikolina Rafaj. Scenografiju je kreirala Ana Sarić, a kostime Tea Bašić Erceg. Oblikovanje svjetla potpisuje Vesna Kolarec, a scenski pokret Matea Bilosnić. Glazbu je skladao Milorad Stranić, a autorica dizajna i ilustracije plakata je Marina Mesar – Oko.
- Prvi put radim u kazalištu Trešnja. Veliko je zadovoljstvo raditi s tako uigranim, profesionalnim i kreativnim ansamblom, koji su mom autorskom timu svakodnevna inspiracija. S nestrpljenjem očekujemo dolazak publike. Djeca su najiskrenija publika, zato je veliki izazov raditi predstave baš za njih - uoči premijere kaže redateljica Lea Anastazija Flegar.
Bajka o bratu i sestri koji lutajući šumom nailaze na jedno tek naizgled slatko iznenađenje, jedna je od najpoznatijih bajki braće Grimm uz koju generacije iznova svjedoče o neiscrpnoj ljubavi djece koja potporu pronalaze samo jedno u drugome.
Bojimo li se više mračne šume jer mislimo da smo ostali sasvim sami ili zbog mogućnosti da nekog i susretnemo? Jesu li slatkiši toliko neodoljivi samo zato što smo djeca?
A što kad se savjeta „ne pričajte s nepoznatima“ sjetimo u trenutku kad ih više ni ne smatramo nepoznatima? Bajka koju bi svi mogli prepričati u jednom dahu krije i one koji su zalutali u šumi prije Ivice i Marice, baš kao i poneke koji iz šume tako uporno odbijaju otići. U šumu uvijek zalutaju neka nova djeca, s još bujnijom maštom – a njih se isplati čekati.
