Antiratna cvjetna instalacija „Sag mir, wo die Blumen sind“ Vanje Blumenšajna, koja je u Palači Gvozdanović bila u dijalogu s poviješću prostora preseljena je u gradski izlog i privremeno postala dio svakodnevice Zagreba
Nakon što je premijerno predstavljena u Palači Gvozdanović početkom rujna, antiratna cvjetna instalacija nastala u suradnji s Muzejom za umjetnost i obrt „Sag mir, wo die Blumen sind“ nagrađivanog kreativca i umjetnika Vanje Blumenšajna, jučer je preselila iz zatvorenog prostora u gradski izlog na adresi Đorđićeva 3.
"Izlog u kojem se ne prodaje ništa" - prvi konceptualno-umjetnički izlog Muzeja za umjetnost i obrt

Smještena na mjestu kojim svakodnevno prolaze stanovnici Zagreba, instalacija je postala dio Grada i njegove svakodnevice. Prolaznici je mogu gledati u prolazu, bez ulaznice, najave ili posebnog povoda. Sastavljena od suhog cvijeća, instalacija iz dekorativnog prerasta u skulpturalno te otvara pitanja prolaznosti, krhkosti, mira i promjena. Nosi ime jedne od najsnažnijih antiratnih pjesama 20. stoljeća „Sag mir, wo die Blumen sind“, autora Petea Seegera, koju je proslavila Marlene Dietrich. Tekst pjesme nadahnuo je rad, a cvijeće, odnosno njegovo odsustvo, dobiva simboličku dimenziju i postaje nositelj poruke mira i pacifizma.
Kustos projekta Mate Marić, prilikom predstavljanja konceptualnog izloga, istaknuo je: „Vanju Blumenšajna pozvao sam da od krhkog, suhog bilja izradi umjetničku instalaciju u dvorištu Palače Gvozdanović u sklopu Zagrebačkog muzejskog vikenda. Nakon što je preživjela vremenske uvjete odlučili smo joj produžiti život i približiti je građanima. Smjestili smo je u izlog u Đorđićevoj 3, u privremeno nekorišten prostor u koji privremeno useljavamo umjetnost“.

Mate Marić i Vanja Blumenšajn
“Drago mi je što se, nakon uspješne premijere, instalacija simbolički, ali i doslovno približava novoj, ne isključivo muzejskoj publici, koja će umjesto potrošnje dobiti priliku zastati i doživjeti njezinu estetsku, ali i simboličku vrijednost“, naglasio je autor Vanja Blumenšajn.
Ovim iskorakom Muzej za umjetnost i obrt otvara svoj konceptualno-umjetnički izlog koji ne poziva na ulazak ili kupnju, već umjesto reklame nudi trenutak za zastajanje i razmišljanje.

„Sag mir, wo die Blumen sind” („Reci mi, gdje je cvijeće”) antiratna je pjesma u izvedbi Marlene Dietrich iz 1962. godine. Izvorno je riječ o pjesmi Where Have All the Flowers Gone?, koju je 1955. napisao američki folk-glazbenik Pete Seeger, dok je njemački tekst napisao Max Colpet.
Pjesma govori o besmislu rata, gubitku ljudskih života i neprestanom ponavljanju povijesnih pogrešaka. Njezina se simbolika temelji na cvijeću, koje predstavlja život, mladost i ljepotu, ali i grobove poginulih vojnika. Kroz kružni slijed događaja, od djevojaka koje beru cvijeće do muškaraca koji odlaze u rat i ginu, pjesma prikazuje kako se povijest neprestano ponavlja.

Dietrichina interpretacija ima dodatnu simboličku težinu zbog njezine osobne biografije. Rođena u Njemačkoj, tijekom Drugoga svjetskog rata podržavala je Saveznike i nastupala za američke vojnike. Njezina izvedba na njemačkom jeziku tako je postala snažna poruka mira u poslijeratnoj Europi.
Pjesma je s vremenom prerasla u međunarodno prepoznatljivu antiratnu himnu, a izvodili su je i brojni drugi glazbenici, među kojima i Joan Baez, koja ju je povezivala s antiratnim pokretom tijekom Vijetnamskog rata.
Njezina je poruka aktualna i danas jer ne govori o jednom konkretnom sukobu, nego upozorava na univerzalni obrazac nasilja i ljudsku nesposobnost da iz povijesti izvuče pouku. Umjesto izravnih političkih parola, pjesma postavlja jednostavno, ali snažno pitanje o nestalom cvijeću, koje postaje metafora za izgubljene živote i uzaludnost rata.








