Muzej za umjetnost i obrt u suradnji s Talijanskim institutom za kulturu u Zagrebu izložbom Italian Light, koja se otvara 15.2., predstavlja hrvatskoj javnosti izvanredne primjere talijanskog dizajna na području kućne rasvjete od početka ’50-ih do kraja ’90-ih godina 20. stoljeća iz Zbirke Cortopassi. Kustoski posao izložbe potpisuje Studio Archeo900 iz Ferrare.
Stilnovo, model-nepoznat, 1950.-55., nepoznat dizajner, dim. 40(v)x45 cm
Odabrane avangardne lampe jasno dočaravaju jednu od najvažnijih i najupečatljivijih karakteristika talijanskog dizajna na području kućne rasvjete – on nikada nije bio isključivo funkcionalan, a još manje uvjetovan zakonima proizvodnje.
Dizajnerski su projekti bili uvijek isprepleteni dubljim propitivanjima čime je završni proizvod dobivao i misaonu dimenziju.
Svi arhitekti i dizajneri koji su djelovali u razdoblju od završetka Drugog svjetskog rata do danas radili su potpuno slobodno i nesputano. Projektiranje lampe, predmeta koji regulira nematerijalnu pojavu-svjetlost, omogućilo je ovoj grani dizajna da istražuje i izražava ne samo funkcionalnost, već i duboke aspekte ljudske prirode te povezanost čovjeka sa svijetom. U tom smislu, izložba o lampama predstavlja privilegirani pogled na talijanski dizajn i njegove teorijske postavke kroz tri ključna razdoblja.
Arteluce Model 597,1961. Dizajner Gianfranco Frattini, dim. 42(v)x40 cm
U razdoblju od 1950. do 1965. razvija se područje rasvjetne tehnologije i njegova proizvodnja. Razdoblje je to prijelaza iz malobrojnih zanatskih tvrtki koje se bave proizvodnjom lampi izvan okvira povijesne tradicije prema podjeli tržišta modernog serijskog namještaja između malih i srednjih tvrtki.
Uzor je funkcionalizam koji dolazi iz Sjeverne Europe i koji predstavlja novi kulturalni background koji je suprotan nasljeđu tradicionalnih povijesnih stilova veoma prisutnih u Italiji nakon Drugog svjetskog rata.
Međutim, interpretacija predmeta te njihova funkcionalnost je od samog početka vrlo složena i razrađena.
Kriterij funkcionalnosti s jedne strane koristi se za prekidanje veza s oblicima naslijeđenima iz prošlosti, a s druge, on se suprotstavlja obrazovanju talijanskih dizajnera koji nakon Drugog svjetskog rata djeluju u Milanu, gradu koji vrvi idejama i suradnjama između umjetnika, arhitekata, književnika.
Stilnovo, Model Spinnaker, Dizajneri Costantino Corsini i Giorgio Wiskemann, 1970. dim.60(v)x42 cm
U razdoblju od 1965. do 1980. dizajniranje rasvjetnih tijela nema za cilj samo rješenje tehničkog problema ispravnog osvjetljenja, već propitivanje funkcionalnih običaja kroz novi pogled na svijet, na društvo i na sudbinu samog dizajnerskog projektiranja. Oblik lampe i svjetlosni efekt koji ona daje poprimaju tako simboličku funkciju, izražavajući i nudeći jedan širi koncept.
Svjetlost time poprima novu vrijednost: ne samo da osvjetljava stvarne predmete, pobjeđujući mrak, već otkriva i približava složene nematerijalne stvarnosti.
Ova duboka promjena u području dizajna tih se godina razvija u raznim teorijskim smjerovima, čiji se temelji mogu svesti na konceptualni i kritički dizajn (E. Sottsass Jr., Archizoom i Superstudio) pop matrica u mediteranskom kulturnom kontekstu (lampa „Chiara“ Marija Bellinija i „Profiterole“ Sergia Astija), te naposljetku, znanstveni i eksperimentalni pristup vezan uz pokrete Arte Programmata (Gruppo Dam, Grupa ARDITI, New Lamp Marija Venta).
Tekst i foto: MUO
Flos, Model Gatto, 1960. Dizajneri Achille Castiglioni i Pier Giacomo Castiglioni, dim.56(v)x34 cm
Valenti, Model Medusa, Dizajner Olaf Von Bohr, 1968. dim.65(v)x35 cm
Alchimia, Model Sinerpica, Dizajner Michele De Lucchi, 1979. dim.75(v)x17 cm
