Kemp je tema glavne izložbe u Metropolitan muzeju – sljedeće godine Met Gala party bit će posebno zanimljiv, upravo radi ove kičaste teme. Kontroverzan stil mnogi povezuju s kičem, ta su dva područja djelomično povezana: - Danas, kada govorimo o kempu, mogli bismo govoriti o pomodarstvu u osnovnom značenju te riječi pa bismo kao primjer mogli istaknuti sve kopije kopija koje susrećemo na ulici, a koje su izvorišno iz davnih šezdesetih, odnosno osamdesetih te su sve samo ne originalne. Tome nije uvijek bilo tako. Mnogi umjetnici i znanstvenici iz sredine 20. stoljeća pokušali su definicijski usmjeriti kemp, no u svoj fluidnosti moguće definicije – ipak se nisu usuglasili. Najglasniji o tom pitanju bili su Susan Sontag i Philipe Core. Kemp je dio antiakademske struje obrane popularne kulture šezdesetih, a do svjetske vidljivosti dolazi u osamdesetiima, sa sve prihvaćenijim postmodernističkim stavovima, gledanjima i raznoraznim, manje ili više dobrodošlim estetikama – napisao je Srđan Sandić na Zarez.hr.
- Dobri, ali ne i radikalni zaključci magistarskog rada Sanje Muzaferije, Od kiča do kempa - usuglašeno ujedinjuju kemp kao samovoljnu estetiku opsjednutu travestijom, glumatanjem, patosom i nostalgijom koja uporno propituje ideju jastva kao stabilne kategorije. Autorica navodi primjere: Pia Zadora, Bette Davis, Superman, Batman, Absolutely Fabulous te objašnjava kako kemp slavi humor, seksualnost i glamur s idejom da zapravo slavi ljudskost, rugajući se konvencionalnom, konzervativnom i klasičnom u društvu.
Camp: Notes on Fashion, nazvan prema eseju iz 1964. slavne spisateljice Susan Sontag – otvara se u proljeće sljedeće godine: - moda je jedno od najznačajnijih područja kemp estetike. Izložba postavlja okvir za kemp i traži korijene od 17. stoljeća naovamo – izjavio je kustos Andrew Bolton.
Prenaglašeno, izuzetno ukrašeno, nabrijano, stilizirano preko mjere... sve su to karakteristike kolekcija Gucci, brenda koji je ujedno jedan od sponzora ove izložbe.
Iako na ulicama i Influencericama vidimo niz Gucci torbica, jer one su im postale jedna od religija, te su torbice ujedno dio jedne značajne kulturološke priče, o kojima one ni ne razmišljaju, ma zašto i bi. Dakle, kad pogledamo malo bolje iz ne tako trivijalne perspektive, već više kroz sociološku sferu, shvatit ćemo da je upravo Alessandro Michele, autor Gucci kolekcija, vratio ultimativni kič i kemp na današnju lifestyle scenu – sve na sebe, samo da se vidi, što više, prekrivamo osobnost i gradimo fantastičnu masku, kopiramo i recikliramo stilove, mixamo ih poput koktela u poludjelom blenderu. Maske su bile i na reviji, naravno.
Kod njega su i kampanje imitacija imitacije umjetničkih djela i stilova, to se danas prodaje kao na traci. Upravo zato Michelle je, kao umjetnik i dizajner novog doba, koji ima visok prag tolerancije za natrpavanje aplikacija na jedan kroj, danas relevantan i izvan okvira mode i modne industrije. On kao da radi modni patos, pretjerano izražavanje emocija u svijetu stylinga. Pitanje stoji – kada je previše... previše? Naime, čak i ako ne volite njegovu estetiku, ne možete ga zaobići ako imalo pratite modu. Njegov je omiljen stilski okvir poput tražilice – pronaći ćete baš svaki stil.
Ova će izložba biti super-zanimljiva, s oko 175 primjeraka odjeće i modnih dodataka te crteža i skulptura, nastalih u posljednjih dvjestotinjak godina.
