Nedavno me Irena nazove i veli – hej, moja baka Barbara slavi 100. rođendan. Wow, respekt. Obitelj joj je pripremila mali party, Barbara je bila oduševljena, htjela je i balone i cool tortu.
Mladost je stanje uma. Ovo je priča o Barbari:
Samostalna je bila do 94. godine, kad je dobila moždani. Do onda je hodala posvuda sama, kuhala si, imala vlastiti ritam. Sada se oslanja na familiju, no i dalje voli život.
U njezinoj je obitelji bilo sedmero djece, a otac se zbog posla jer je bio lovočuvar dosta selio po Hrvatskoj.
Barbara je nakon 4. razreda zajedno s obitelji došla u Zagreb iz rodnog sela Čačinci (Podravina), bilo je to 1935. godine. Nakon nekog vremena vratili su se u selo, da bi se konačno su u Zagrebu svi skupa skrasili tri godine kasnije. Živjeli su u Ivanečkoj ulici, uz prugu, u jednom stanu.
1939. godine njezin je otac otišao u Graz te je pozvao da dođe i ona, no već su bila ratna stanja, pa su iz vlaka mogli izaći tek u Berlinu. Tamo je ostala, dobila je ubrzo posao u Siemensu do 1941. godine. No, radi početka novog rata vratila se kući.
Potom se zaposlila u tvornici češljeva, a onda i u Nadi Dimić, no prije toga je završila tečaj za šivanje.
Nakon toga radila je elektroprivredi na porti te na kraju u Gradskom podrumu, od kuda je otišla u mirovinu.
- Kroz život su me pratile male radosti, sretna sam da sam s mužem Antunom stekla krov nad glavom, kuću smo sagradili na Knežiji. Nisam težila ničemu, već uvijek bila zadovoljna onime što mi je život donosio – iskrena je Barbara.
Prisjetila se i vlastite svadbe – imala je puno udvarača, čak je jedan došao na samu svadbu, želio je oteti je. No, to se, naravno, nije desilo.
- Velika radost mi je bio moj uspješan porod, jer sam imala tešku trudnoću, čak su mi savjetovali da je prekinem. Jako sam povraćala i gubila na težini – prisjetila se.
Sretna je da joj se kćer udala za dobrog čovjeka te da ima unuku koja je do današnjeg dana njezina velika radost.
Kad je suprug umro, njezina se obitelj bojala za nju. Imali su divan brak, sve su radili zajedno. Nedjeljom su išli na misu, uvijek si davali pusu i on bi joj nosio buket s placa.
Čitav život Barbari je bilo bitno i da bude sređena, čak si je sama znala raditi minival i to donedavno, s viklerima s jastučićima. Zna ponekad komentirati, prisjetiti se da su si nekad kao mlade cure peglale kosu zagrijanim ciglama. Ne znate vi danas kako se nekad živjelo, zna reći.
Budite zadovoljni sa onim šta imate – to je njezin moto.
Foto: privatna arhiva
