London ima posebno mjesto u mom životu, on je dio mog sazrijevanja. Nakon što sam završila faks u Zagrebu, provela sam u njemu dvije godine na usvršavanju u Actors Centru na Covent Gardenu koji je osnovao Laurence Olivier. Stanovala sam na Notting Hill-u, gledala kazališne predstave sa svjetski poznatim glumcima, išla na izložbe, obilazila muzeje i hvatala vibrantnu multikulturalnu različitost koja me opčinjavala.
Piše: Ana-Marija Bokor Vrdoljak
Svaki kasniji posjet Londonu, pa makar i na koji dan, daje mi dojam da se u njemu osjećam kao kod kuće.
Londončani su su pristojni, učtivi i duhoviti s prizvukom ironije. Za mene je to neodoljiva kombinacija.
Ovaj put u London me dovela konferencija Izvršnog odbora FIA-e, Međunarodne federacije glumaca. Bio je to prvi skup 'uživo' nakon tri godine online sastanaka i moje prvo inozemno putovanje nakon pandemije. Bila sam uzbuđena, činilo mi se kao da nikada ranije nisam putovala.
Naravno da je taj osjećaj nestao onog trenutka kad sam stigla do zagrebačkog aerodroma, a slijetanje u London izbrisao je svaku sumnju da sam 'zaboravila' putovati.
Cijeli venue/događaj bio je smješten oko London Bridgea, dijela Londona koji je prije više desetljeća bio skroman kvart, a danas je prepun građevina moderne arhitekture koje su se sjajno uklopile u stari izgled grada.
Šetnica kraj Themse prepuna je šetača, s pogledom na London Bridge i uklopljene moderne građevine, a kafići, barovi i restorani oko Borough Marketa okupirani su gostima koji u predvečerje časkaju i žamorom privlače da im se pridružite.
Na konferenciji je bilo posebno zgodno nakon nekoliko godina ponovno sresti kolege – glumce, glazbene izvođače i pravnike – koji u FIA-i, ovoj međunarodnoj asocijaciji predstavljaju glumačka udruženja i sindikate iz cijelog svijeta.
Ipak je susret 'uživo' neusporediv s online sastancima. Posebno je emotivno bilo direktno javljanje ukrajinskog kolege na wall-u, upoznavanje sa situacijom ukrajinskih umjetnika i konkretna financijska pomoć i podrška koji su ponudili kolege diljem svijeta.
Kolega iz Rusije bitna je spona u ovim ratnim okolnostima i pomaže u svom djelovanju.
Zanimljiva su bila izlaganja na temu održivosti u izvedbenim umjetnostima i audiovizualnom sektoru, dok nas je sve pomalo uznemirilo izlaganje o ulozi i mogućnostima umjetne inteligencije.
Naime, vizualni identitet, kretnje, glas, mimika jednog glumca moguće je stvoriti sintetičkim putem, tu je riječ je o sintetičkoj izvedbi zbog koje glumci moraju zaštititi svoj rad i svoja prava. Važna tema bila je i 'ageizam' u okviru rodne ravnopravnosti.
