Radile samo zajedno u Gala Style magazinu, pa kad smo išle na ručak, Aleks bi najednom rekla – stani, tu je super svjetlo, ček da fotkam. To radi godinama, to joj je svojevrsna terapija, način njezine komunikacije sa svijetom. Zabilježila je i našu ranjenu i pustu metropolu, koju možeš vidjeti na novoj izložbi Anima, u Muzeju grada Zagreba. No, ovo je i suradnja – uz to Aleks je fotkala i prazan pandemijski Rovinj, stoga je u projekt uključena i gostujuća izložba Muzeja grada Rovinja.
Djeluju tako melankolično i retro romantično na fotkama dva divna grada, fotke su crno bijele, kontrasti naglašeni, linije oštre, kako to Aleks inače radi.
Svako malo neki čovjek, kao da je riječ o predstavi, monologu, lik je solo, u glavnoj ulozi. Grad je slučajna kulisa, nerijetko razrušena, sjetna, tako životna i impresivna, pomalo strašna, super realna.
Evo što je Aleks ispričala na otvorenju:
Svijet je stao, slika se zamrznula, bilo je teško naći ljude na ulici. Usred te zagrebačke praznine najednom sam primijetila te jake sjene, koliko je grad lijep, poseban, iako ranjen, i tada se, u 5. mjesecu 2020. rodila ta ideja da portretiram 2 grada – Rovinj i Zagreb, nakon potresa i usred korone.
Samo fotografiranje je za mene više od preslike stvarnosti. To je za mene, u tim trenucima praznih ulica, bila neka vrsta terapije, meditacije, poniranje u samu sebe i pomalo sam se osjećala kao oni renesansni slikari koji su bili ushićeni kad su ugledali tu točku perspektive te im se sve izoštrilo i najednom dobilo smisao.
Pozivam vas da pogledate moju izložbu, da pronađete tu snagu i ljepotu, koja je prisutna usprkos svemu te da na trenutak zastanete i zagledate se sami u sebe.
Izložba je u Muzeju grada Zagreba otvorena do 28. studenog.
