3 Zinnen je impresivno skijalište s nepreglednim stazama, jedno od onih na koje treba nositi staru dobru kartu, za lakše snalaženje.
Staze se nalaze usred Dolomita, koje štiti UNESCO. Brojke su impresivne – 'Giro delle Cime' broji 5 skijališta, što znači 115 kilometara staza, uz 31 modernu žičaru. Svaka fotka ovdje je čudesna, njihovo nebo posebne je plave nijanse te imaju čak 300 sunčanih dana. Da, Južni Tirol je jedna od onih lokacija koju treba staviti na skijašku bucket listu.
Prve večeri oduševilo me noćno skijanje. To je poseban gušt, staze su friško speglane, pa iako je puno hladnije, osjećaj je fantastičan.
Osobno nemam ništa protiv hladnoće, paše mi neusporedivo više od vrućine. Na širokoj stazi uživali smo oko sat vremena, taman da totalno ogladnimo – na vrhu staze klopali smo u restoranu Rifugio Baranci.
Inače, staze Monte Baranci otvorene su za noćno skijanje i sankanje svakog utorka i petka do 22 sata. Gore se stiže četverosjedom iz središta preslatkog gradića San Candido.
Imali smo i divan hotel – Sporthotel Tyrol****. Jako ugodan, većinom u drvu, veliki namještaj, u podrumu ima sobu za ski opremu, bazen i naravno – saune. Inače, hotel je nedavno proslavio 50. rođendan, u privatnom je vlasništvu. Tu i tamo možete vidjeti članove obitelji, više generacija, s njihovim psima, kako borave u hotelu. Prava austrijska idila.
Hotel ima priču: - Sporthotel Tyrol 2019. slavi 50. godišnjicu postojanja, ali njegova povijest seže mnogo prije toga. Godine 1842., Ludwig Wurmböck, ljekarnik iz Graza u Austriji, kupio je zgradu i okolno imanje od farmaceutske obitelji Stapf i počeo proizvoditi visokokvalitetne i učinkovite lijekove prema starim receptima, čime je ljekarna brzo postala poznata u cijelom Tirolu. Njegov sin Erich nastavio je s istom strašću kao i njegov otac s proizvodnjom lijekova. Otto, najstariji sin, pomagao je majci Idi u ljekarni – piše im na webu.
Drugi dan svanulo nam je sunce, iako je prognoza bila snijeg. No, nama se posrećilo pa smo krenuli s uživanjem.
No, prije svega doručak. Ovome se može dodati i špek, za više energije na stazi. Uz to je super i paradajz.
Ako ste hrabri, isprobat ćete najstrmiju crnu stazu u Italiji – Kolzriese, nagib je čak 71 (nemam fotku staze). Ja nisam, iako sam prošla razne crne staze, uz malo nagovaranja ekipe. Nisam luda za time. Al uvijek ima netko tko se usudi.
Jedan dobar ručak - ovo su pohani sir, žganci i meso, ne sjećam se kak se zove - kao naše faširano.
Ovim djelom prolazi i super moderan vlak, Ski Pustertal Express, koji vozi i do Kronplatza, ali i do Cortine d’Ampezzo koje je udaljeno samo 30 minuta.
Ako ste dovoljno strpljivi, možda ugledate i – sobove. Naime, par kilometara od San Candida, na mjestu Croda Rossi, možete posjetiti stado tih čudesnih životinja.
Inače, lokalne vlasti u ovo skijalište ulažu velika sredstva, oduševila me nova premium žičara za 10 putnika Helmjet Sexten.
Skije se upiknu u pod, u posebne otvore, umjesto da loviš one kutijice s vanjske strane.
Kad trebaš energije, tu je Bombardino – talijanski hit koktel, napravljen od ajer konjaka i ruma ili rakije, sa šlagom. Šlag umiješati ne pojesti. To i kava jednako super boost.
Finiš smo napravili u jednom čudesnom muzeju - Botanic Wachtler Café Bistro.
Ispod bistroa, koji je uređen poput dućana i koji ima najluđu kupaonicu ikad, nalazi se Muzej Dolomita.
Naime, vlasnik Mihael Wachtler, koji nas je osobno prošetao muzejom, otkrio je kostur pretka svih zmija i gušter te je pritom pronašao masu zlata, što je bio početak ove priče.
Sada gosti imaju priliku upoznati povijest ove lokacije, Dolomita, ali i saznati tko je i kada živio na tom mjestu.
